♡ ڿڰۣڿڰۣڿڰۣ-----

Don ♥•*¨*•. t ♥•*¨*•.Speak

Dobrodošli na ove stranice
Neću Vam predstavljati sadržaj bloga.
Najbolje će biti da Vam se sam predstavi.
Prošetajte ovim stranicama i sami odlučite koliko ćete se zadržati .
Zadržite se onoliko , koliko Vam prija.

To je uvijek najbolja mjera.
ღϠ Lily ₡ღ

31. prosinca 2013.

Favorit , među željama




U Novoj godini
Vam
 želim

MIR
jer njime sve započinje, 

LJUBAV
jer daje smisao nesavršenom svetu, 

PRIJATELJSTVO 
jer ostaje i kad ničeg drugog nema,

 TOLERANCIJU 
jer nismo svi isti, 

SMEH
jer leči bolesti, 

SITNICE
jer se u njima krije 
SREĆA

 i
 SNOVE
jer se mogu ostvariti

30. prosinca 2013.

Predalek put




"Kada
 odeš predaleko u krivom smjeru, najbolje se vratiti na početak. 

Već 
sam taj put predstavlja avanturu."

29. prosinca 2013.

Pjesma o vjetru






Vidjet ćeš...

I ti nećeš biti uvijek isti
nečiju kosu milovat ćeš duže
a nečiju manje
Više će te nečiji miris opijati

Vidjet ćeš,
od povjetarca
možeš i oluja postati
samo ako pustiš se nebu
da te milki po njegovoj želji

Vidjet ćeš i naučiti
Nije isto sve
Zavisi i s koje strane duvaš i ti.

28. prosinca 2013.

Mika Antić

                                


''Jedino čisto čulo -
to je dodir njene i moje ruke.


Sve ostalo uopšte i nisu čula."











Отац Тадеј




 Богат си 

тек онда - кад схватиш,

да имаш нешто

 што не би могао купити новцем.

John Berry








Rajska ptica dolazi samo ruci 

koja je 

ne pokušava zarobiti.

Rekli su o pticama : Igo, Deval , Tagora .





Budi 
kao ptica koja praveći kratku pauzu u letu,
 oseti tanke grančice ispod sebe,
 i nastavi dalje
 peva, 
znajući da ima krila.

Viktor Igo







Bog
 je drveće napravio iz ljubavi prema pticama, 
a čovek je iz ljubavi prema pticama izmislio kaveze.

Žak Deval 




Nada je
 kao ptica koja oseća svetlost
 i peva dok je zora još uvek mračna.
Rabindranat Tagora




Alhemičar




Kada viđamo uvek ista lica,

 na kraju ona postaju deo našeg života.


 A kada postanu deo našeg života,

 onda žele i da nam ga izmene

 I ako ne bude po njihovom, nije im pravo.



 Jer, svaki čovek ima tačnu predstavu

 kako bi trebalo da živimo svoj život.

A nikad nemaju pojma

 kako treba da prožive sopstveni život.


 Koeljo

Ivo Andrić




"Imа tаko čаsovа u čovekovom životu koji vаzdа ostаju u sećаnju,
kojimа vreme - ubicа svojim lukаvim nаčinimа ne može bаš ništа.
Zаsipа ih peskom svаkidаšnjih dogаđаjа, 
rаsteže do pucаnjа niti koje nаs sа njom povezuju,
а uspomenа ne hаje, 
čаk bogаtijа i svežijа vremenom postаje."


Ivo Andrić

A moj vetar, ti ne osećaš u kosi bre...


Stepski vuk









"A ono što se u meni događa u rijetkim časovima radosti, 
što je za mene slast, doživljaj, ekstaza i uzvišenost,
 to svijet voli i traži možda jedino u pjesničkim djelima,
 a u životu smatra ludošću.


 I odista, ako je svijet u pravu, ako su ta muzika po kafanama,
 te masovne zabave, ti amerikanizovani ljudi, zadovoljni tako sitnim stvarima,
 u pravu su, onda sam ja kriv, 
onda sam lud, onda sam odista, kako sam sebe često nazivao, 
stepski vuk,
 životinja koja je zalutala u tuđ i 
nerazumljiv svijet koja više ne nalazi svoju postojbinu, 
vazduh i hranu."








Kad dođeš u bilo koji grad 
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno 
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad 
Ako taj grad slučajno bude Valjevo 
Gde sam i ja došao 
Doći ćeš putem kojim si morao doći 
Koji pre tebe nije postojao 
Nego se s tobom rodio 
Da ideš svojim putem 
I sretneš onu koju moraš sresti 
Na putu kojim moraš ići 
Koja je bila tvoj život 
I pre nego što si je sreo 
I znao da postoji 
I ona i grad u koji si došao. 
Kad dođeš u bilo koji grad 
Odakle bilo 
Iz Veljeg Dubokog ili Kolašina 
Ili niotkud sasvim svejedno 
Kod odeš od svoje kuće 
Bilo kuda 
Samo da što pre odeš 
I dođeš u bilo koji grad 
Recimo u Valjevo 
Kad god da dođeš 
Doći ćeš vrlo kasno 
Jer se dugo putuje 
Dok dođe u tvoj život 
I tu se zauvek zaustavi 
Ona koja je prema tebi krenula 
Iz velike daljine 
Odnekud iz Ruskog Jerusalima 
Sa Kavkaza iz Pjatigorska 
U kome nikad nije bila 
I zvala se kako se zvala 
Recimo Vera Pavladoljska 
I izgledala kako je izgledala 
Kako više niko na svetu ne izgleda. 
Kod dođeš u bilo koji grad 
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno 
Jer gradovi su uvek daleko 
I u njih se dolazi iz daljine 
A svako putovanje se oduži 
Jer svi misle jedino o povratku 
Mada povratka nema 
A ko god odluči da putuje 
Mora krenuti jednog dana 
A kad god krene 
Krenuće u ono doba 
U koje uvek neko kreće od kuće 
Obično u nedelju 
Kad si i ti krenuo 
A kad god je nedelja 
Najčešće si u nekom drugom gradu 
A u kojem god da budeš 
Recimo u Valjevu 
Biće to jedini grad 
U kome si oduvek bio 
I čim si čuo njeno ime 
I pre nego što si je sreo 
Oduvek si je znao 
I voleo već vekovima. 
Kad dođeš u bilo koji grad 
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno 
Kad dodješ vrlo kasno u bilo koji grad 
Ako taj grad slučajno bude Valjevo 
Doći ćeš korakom koji dvostruko odjekuje 
Tvojim i batom još nekoga 
Ko s tobom putuje 
I glas mu ide po vetru 
U dan neobičan za to doba godine 
Da ni sam nećeš biti siguran 
Ni koji je to grad 
Ni koji su tvoji koraci 
Samo ćeš poznati onaj glas 
Koji ne ide po vetru 
Nego se javlja u tebi 
U dan neobičan za to doba godine 
Kad nije ni bilo vreme da budeš u Valjevu 
U koje si došao kao neznanac 
Ne znajući nikoga 
Ni grad ni Veru Pavladoljsku 
Ni da se zavole najviše 
Oni što se znaju najmanje. 
Kad dođeš u bilo koji grad 
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno 
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad 
Svet će postati uspomena na nju 
I neće biti ni jednog mesta na zemlji 
Gde te neće sačekivati 
Ni ogledala u kojem je nećeš videti 
Ni plave kose koja nije njena 
Ni oblaka bez njenog svilenog osmeha 
Zapamtio je prostor 
Gora i voda 
Onakvu kakvu si je prvi put video 
U bilo kojem gradu 
Recimo u Valjevu 
U Karađorđevoj ulici 
Između Pošte i Suda 
I evo nailazi ono doba godine 
Ili tvoga života 
Kad su sve žene ona 
I nose njenu glavu 
Ali ni jedna celu 
A ona živi nepoznata među ljudima 
Odmara se od tebe i od svog imena 
Ali ma gde živela i ma ko bila 
Znaćeš da je to ona 
I da ne može biti niko drugi 
Jer nikog drugog na tvom svetu nema. 
Kad dođeš u bilo koji grad 
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno 
Kad dođes vrlo kasno u bilo koji grad 
Recimo u Valjevo 
Okružiće te deca kao svakog pridošlicu 
I u celom gradu nećeš poznavati nikog 
Jer su svi otišli 
I s tim bi se nekako pomirio 
Ali niko se ne vraća 
Sve je gotovo a još nikoga nema 
Niti ima čvrstih obećanja 
Da ćemo se ponovo sresti 
I to je ono što najviše zabrinjava 
Pa ipak čovek nije manje nego voda 
Pa voda ne umire 
Niti je smrt nešto 
Što se na svetu događa prvi put 
I da živimo hiljade godina 
Prošle bi kao jedna 
Jer godine su tu da dođu i odu 
Ali sve što je njino 
Nije Vera Pavladoljska 
Koja ti je dala što ni sama nije imala 
I uvek bila pomalo u oblacima 
I u njih se konačno preselila 
Ali dok iko ikom čita ovu pesmu 
Ona se rađa sve svilenijeg osmeha 
I nema ništa sa grobljem i smrću. 
Kad dođeš u bilo koji grad 
A u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno 
Kad dođeš vrlo kasno u bilo koji grad 
Sve će ti biti odnekud poznato 
Kao poljubac već davan nekome 
U grad ko zna koji 
Kad dođeš ko zna kad 
I ko zna otkud 
Ili Veljeg Dubokog ili niotkud 
Sasvim svejedno 
Sve će ti biti isto kao da nisi dolazio 
I da uopšte ne postojiš 
Jer proviđenje ne zuri 
I ništa ne zaboravlja 
I ne fali mu ni mašte ni ideja 
Da sve poveže i ispuni 
Kao što je pisano 
Samo ti ne bi bio isti 
I ništa ne bi bilo kao što jeste 
Da je moglo biti kao što nije 
Jer postoji samo jedan grad 
I samo jedan dolazak 
I samo jedan susret 
I svaki je prvi i jedini 
I nikad pre ni posle nije se dogodio 
I svi gradovi su jedan 
Delovi jednog jedinoga grada 
Grada nad gradovima 
Grada koji si ti 
Prema kome svi idu 
Da se sretnu sa tobom 
Dobro je što si došao 
Da se u to uveriš 
Baš u Valjevu 
I sretneš Veru Pavladoljsku 
I čim si je video 
Oduvek si je voleo 
I unapred oplakivao rastanak 
Koji se zbio 
Pre nego što si je sreo 
Jer postoji samo jedan grad 
I samo jedna žena 
I jedan jedini dan 
I jedna pesma nad pesmama 
I jedna jedina reč 
I jedan grad u kome si je čuo 
I jedna usta koja su je rekla 
A po svemu kako su je izgovorila 
Znao si da je izgovaraju prvi put 
I da možeš mirno sklopiti oči 
Jer si već umro i već vaskrsnuo 
I ponovilo se ono što nikad nije bilo.


Matija Bećković
                                               

" I čim si je video. Oduvek si je voleo.

unapred 
oplakivao rastanak " 


                                                                               


27. prosinca 2013.

Antić



"VELIKI ODGOVORI SAMI SEBE OTKRIVAJU"


AKO JE ŽIVOT IGRA, OVO SU PRAVILA




AKO JE ŽIVOT IGRA,
OVO SU PRAVILA

1. Dobićete tijelo.
Možete ga voljeti ili mrziti, 
ali biće vaše cijeloga života.

2. Učićete lekcije.
Upisani ste u redovnu nezvaničnu školu koja se zove Život. 
U toj školi ćete svakodnevno imati prilike da učite određene lekcije. Te lekcije mogu vam se svidjeti, 
a možete i smatrati da su nevažne i 
glupe.

3. Ne postoje greške, 
postoje samo lekcije.
Rast je proces probi i grešaka: eksperimentisanje.
 Neuspjeli eksperimenti 
su isto tako dio procesa kao i oni koji uspiju.

4. Lekcija se ponavlja dok se ne nauči.
Lekcija vam se nudi u različitim oblicima 
sve dok je ne naučite.
Tek kada je naučite,
možete prijeći na sljedeću.

5. Učenje nikada ne prestaje.
Ne postoji razdoblje života koje nema svoju lekciju.
Ako ste živi,
to znači da još uvijek postoje lekcije koje trebate naučiti.

6. “Tamo”
 nije bolje nego 
“ovdje”.
Kada vaše “tamo” postane vaše “ovdje”, 
jednostavno će vam se pojaviti neko drugo 
“tamo” 
koje će opet izgledati bolje nego “ovdje”.

7. Drugi ljudi su ogledala vas samih.
Ne možete voljeti ili mrziti nešto kod druge osobe,
 a da to nije nešto što volite
 ili 
mrzite kod sebe.

8. Isključivo od vas zavisi kakav ćete život voditi.
Posjedujete sve sposobnosti 
i osobine koje su vam potrebne.
 Od vas zavisi kako ćete ih upotrijebiti.
Izbor je uvijek vaš.

9. Rješenje je u vama.
Odgovori na životna pitanja leže u vama.
Sve što treba da radite je da gledate, slušate i vjerujete.

10. Sve ćete ovo zaboraviti.


Čeri Karter-Skot

26. prosinca 2013.

Rekli su o muzici




"Ko logičkim riječima
 može izraziti efekat koji na nas ima muzika?"




Mozda je najbolju aluziju na efekat muzike na 
samog sebe
 i 
/nas koji znamo slusati muziku/
izrazio 
B.B. King
preko svoje cuvene
Lucille|



"The sound that you're listening to is from my guitar that's named "Lucille"
I'm very crazy about Lucille
Lucille took me from the planatation
Oh and you might say brought me fame
I don't think I can just talk enough about Lucille
sometimes when I'm blue it's seems like Lucille trying to help me, calling my name
I used to sing spirituals when I thought that this was the thing i wanted to do
But somehow or another, when I went in the Army
I picked up on Lucille and started sing the blues
Well, now when I'm paying my dues
Maybe you don't know what I mean when I say paying my dues
I mean when things are bad with me
I can always, I can always you know, like, depend on Lucille
..."



25. prosinca 2013.

Јован Дучић


"Најљепша је жена
 у љубави
 она за коју кажемо да је лијепа,
а
не знамо зашто.




Има одиста најљепших очију
које не умију погледати
и
 најљепших усана које се не знају осмјехнути."




24. prosinca 2013.

Meša Selimovć







"Je li to mudrost,



 da ne očekujemo mnogo ni od sebe ni od drugih? 

Je li to gubitak ili dobitak, 

ako saznamo pravu mjeru, svoju i tuđu?


Gubitak je
 što je ta mjera 
sitna, 


dobitak 

što ne tražimo više."

Desanka Maksimović




"Potrebno mi je mnogo sunca,
i to noću, jedno da me susreće,
jedno da za mnom svetlost baca,
u ponoru jednom dubokom,..
jedno da nosim u ruci 
kad od jada ne vidim prst pred sobom.



Potrebno mi je mnogo nežnosti,i to svakog dana,
i mnogo od milošte
 reči,
potrebno mi je primirje između srca i sećanja
 između neba i bola koji pred njim kleči.



Potrebna su mi dobrodošlicom ozarena lica
mnoga,
i to svakog trena,
potreban mi je prijatelj i to što veći,
potrebni su mi mostovi 

viseći preko mržnje,
preko nesporazuma nepremostivoga."


23. prosinca 2013.

Mirisni plodovi duše



"Mi smo čeda tuge,

 a tuga je poput oblaka što na svijet donose dobro i spoznaju;

 vi ste čeda radosti i koliko god bila velika vaša radost,

 ona je kao stup dima koji ruše i raznose vjetrovi."

Halil Džibran


Mi smo čeda tuge –
mi, proroci,
 pjesnici
 
muzičari.



AndriĆ



"Miran sam jutros i ja,
jer osećam zadovoljstvo i olakšanje,
iako ne bih umeo reći zašto ni zbog čega.
Znam samo : bolelo me je nešto juče i noćas,
što me danas više ne boli,
a što će ,možda već sutra, boleti ponovo.
Svetli čas svemoćnog,
spasonosnog zaborava"

22. prosinca 2013.

√♥OČI SU OGLEDALO DUŠE√♥






"Ne gledam više ni ko odlazi
ni ko dolazi...
Moju pažnju imaju oni
koji hrabro 
stoje uz mene."

21. prosinca 2013.

DUŠKO RADOVIĆ




Nova godina 
će,
razume se,
stići i onima koji je ne budu čekali. 
Međutim,
 sva čar i jeste
u čekanju,
a ne
u Novoj godini.
Lepo je čekati nešto u šta ste sigurni da će doći.
Čekali
smo u životu razne stvari,
to svi znamo,
a uvek su nam i sigurno dolazile samo 
Nove godine.

Moj šareni decembar



"Kad ja izgubim tebe, 
ti i ja ćemo izgubiti. 
Ja, jer si ti bio ono što sam ja najviše volela,
 a ti,
 jer sam ja bila ona koja je volela više. 
Ali od nas dvoje,
 ti gubiš više nego ja, jer ja ću moći voleti druge, 
kao što sam volela tebe,
 ali tebe neće niko kao što sam te volela ja...''

Tagore





Selimović




Pitali su me: „Voliš li je?“

Ne znam, još nikog nisam voleo.

I kažu mi da nisi ti za mene, 
da ima boljih.

Ali oni ne znaju da si samo ti u meni probudila osećaje 

za

koje nisam znao ni da postoje.








Što Bi Mi Bez Nas?

Šta bi mi bez snova, da se čuje naš glas ?
Šta bi mi bez ljubavi ?
Šta bi mi bez nas ?






Krug u žitu~ Massimo