♡ ڿڰۣڿڰۣڿڰۣ-----

Don ♥•*¨*•. t ♥•*¨*•.Speak

Dobrodošli na ove stranice
Neću Vam predstavljati sadržaj bloga.
Najbolje će biti da Vam se sam predstavi.
Prošetajte ovim stranicama i sami odlučite koliko ćete se zadržati .
Zadržite se onoliko , koliko Vam prija.

To je uvijek najbolja mjera.
ღϠ Lily ₡ღ

28. svibnja 2015.

ŠKOLA UMJETNOSTI *¨*✿




U kutiji od upletene slame
Otac izabra jednu kuglicu od papira
I baci je
U staklenu činiju sa vodom
Ispred radoznale dece
Razvi se u vodi odjednom
Raznobojni
Veliki japanski cvet
Kratkotrajni lokvanj
I deca utihnuše
Zadivljena
U njihovoj uspomeni nikad više
Taj cvet uvenuti neće
Taj iznenadni cvet
Stvoren za njih
Za tren
Pred njima.


Žak Prever

19. svibnja 2015.

18. svibnja 2015.

UČINI VIŠE *¨*♡



Učini više nego da pripadaš: 
učestvuj.

Učini više nego da brineš: 
pomozi.

Učini više nego da vjeruješ: 
praktikuj.

Učini više nego da budeš korektan: 
budi dobar.

Učini više od opraštanja: 
zaboravi.




Tvoja veličina mjeri se tvojom dobrotom;
tvoje obrazovanje i intelekt tvojom skromnošću;
tvoje neznanje otkrivaju tvoja sumnjičavost i predrasude, 
a tvoj pravi kalibar se mjeri uvažavanjem i tolerancijom 
koju 
pokazuješ prema drugima.

 Vilijem Betker




je 
vjerovatno najvažnija osoba koju ćeš ikad upoznati jer će srušiti zidove koji te okružuju i razdrmati te.  Ali treba li zauvijek živjeti sa srodnom  dušom?  
Ne. To je previše bolno. 

Srodne duše samo 
dolaze u tvoj život da bi ti otkrile još jedan sloj tebe, a zatim odlaze. 
Svrha srodne duše je da te prodrma, da ti malo rasturi ego, pokaže ti tvoje prepreke i ovisnosti, rastvori ti srce kako bi novo svjetlo moglo ući u njega,
 učini te toliko očajnim i van pameti 
da moraš promijeniti svoj život.



Elizabet Džilbert 


Koliko više ?
Više, mnogo više.
E,koliko?
Više, pa najviše - koliko možeš...

*¨*✿ DUET *¨*✿




Stari moj... 

Premalo smo se družili...
 Al smo se, ono, kužili?
I istom caru verno služili...

Zimski dan... 
Ko stvoren za tugovati... 
Al ne dam da me do'vati...
Danas nikako... 
Danas bolje ne...


Mi, pesnici, 

imamo svoje trikove... 
Tuga je tu za stihove...
A radost je za Voljene...


Stari moj... 
Sve smo se ređe sretali... 
Ko 'tice smo preletali...
Bogaze gde su drugi skretali...


Ponekad... 
Sa mesta se ne pomakneš... 
A opet svima odmakneš...
Nekad ostati znači »trajati«...


Mi, pesnici,
 i nismo neke delije... 
Al' katkad je najsmelije...
Na svome mestu stajati?


Ovaj duet otpevaću sam...

 Ne ide to, znam... 
Al' šta bude...
Za sanjare... Male blesane... 
Noći besane... Za zaljubljene lude... 
Harmonija par... 
I zera vibrata... 
Nasleđena stvar od starijeg brata...



S pola daha... 
Kap sevdaha... Sve na svom... 
Kroz ponoć i muk... 
I pazarnom vrevom... 
Mine dobri duh svojim Sarajevom...


Kao refren kog zviždukaš čaršijom...
Stari moj... 
Gluvi nas dani napali... 
I tu gde rima zafali...
Još samo sveća da se zapali?


Zimski dan... 
Severac tuli flautu... 
I
 sve je u fejd autu...
Nit bih pevao, niti bih ćutao?
Kao kameo... 
K'o silueta s broševa... 
Dečak s gitarom s Koševa...
U pesme je odlutao..















Đorđe Balašević,
 jedan od najvećih kantautora u regiji,
 napisao je i snimio pesmu koju je posvetio
 Kemalu Montenu,
 prijatelju i kolegi koji je  preminuo.






16. svibnja 2015.

Horhe Luis Borhes




Čovjek riješi 

da nacrta svijet. 
Tokom godina ispunjava prostor ucrtavajući 

pokrajine, 
kraljevstva,planine, 
zalive, brodove, ostrva, ribe, kuće,
instrumente, zvijezde, konje i ljude.
Pred samu smrt on otkriva
da taj strpljivi lavirint linija ocrtava 



Kao refren kog zviždukaš čaršijom...
Stari moj... 
Gluvi nas dani napali... 
I tu gde rima zafali...
Još samo sveća da se zapali?

Ivan Golub *¨*✿ *¨*✿


Slobodno vrijeme

postoji zato da čovjek opet pusti korijen 


prirodu…


Čovjeku je potrebno

da opet dođe u vezu sa svijetom prirodnih 

ruda, 

biljaka i životinja.




No tu vezu 

ne uspostavljamo jednostavno 

tako da odemo na more, u brda,u šumu

ili

na polje;

čovjek se mora otvoriti prema tim
 
stvarnostima 

i potpuno svjesno doživjeti

sve ono 

što njegova osjetila primaju.

9. svibnja 2015.

Branko Ćopć *¨*¨*✿





Svako se brani svojim oružjem,
 a 
još uvijek nije iskovana
 sablja 
koja može sjeći naše mjesečine, nasmijane zore
 i
 tužne sutone.

Enes Kisevic *¨*✿ ¨*✿




Posted: 09 May 2015 02:21 PM PDT

Bosna i Hercegovina 34399
Sjedinjene Američke Države 4677
Njemačka 1829
Srbija 1651
Francuska 567
Rusija 465
Poljska 426
Ukrajina 295
Hrvatska 204
Crna Gora 110






Branko Ćopić
Posted: 09 May 2015 02:13 PM PDT




Svako se brani svojim oružjem,
 a još uvijek nije iskovana

sablja koja može sjeći naše mjesečine, nasmijane zore

i tužne sutone.

I ništa te kao ne boli



Dan je kao sunčan 
Ti si, kao veseo 
Prolaziš, kao, ne vide te
Svima je jako lijepo
Svima je, kao, dobro 
Svima je, kao, ludo... 
I ti si, kao, sretan! 

Živi se, kao u moru 
Ptice su, kao slobodne 
Budućnost, kao na dlanu 
Savjest je, kao, čista 
I sunce je, kao jasno 
O srce, kao, pjevaj 


Svi, kao brinu o svima 
Svatko je prijatelj, 
kao Svima je, kao stalo do tebe 


I do svijeta... 

I dan, kao ode 
I ti se, kao smiješiš 
I ništa te, kao ne boli... 

8. svibnja 2015.

*¨*✿ Балашевић *¨*¨*✿


Машта 

ме је упропастила.
Увек сам људе замишљао 
бољим него
 што jесу.






што ми баш нису склони .
Нешто им нисам логичан 
Јасно , 
чим нисам обичан 





Kad bi osvanuo dan

Vedar, sunčan, besprijekoran
Kad bih ti ravno u san
Donio mlijeko i kroasan
Ti bi tražila više, ti bi tražila kiše
Ti bi učinila sve
Samo da povrijediš me

Kad bi se smirilo sve
Ti bi do podne započela svađu
Lako se ljudi izgube
Ali se teško pronađu
Ja samo želim da
Jedno ti bude jasno
Za prerano nikad nije prekasno

Jer ljubav je kad sve o tebi znam
I sve što znam ti opraštam
Ljubav je kad sve o tebi znam
A da te volim nastavljam

Idemo dalje sve do medalje

Ja znam da svaki san
Ima bezbroj agregatnih stanja
Da su zvijezde odmah tu
Eto, baš tu iza tog trnja i granja
Ova je noć rođena na carski rez
Šta treba još da učinim
Budna da ostaneš

Jer ljubav je kad sve o tebi znam
I sve što znam ti opraštam
Ljubav je kad sve o tebi znam
A da te volim nastavljam

Idemo dalje sve do medalje





Balašević *¨*✿





O, sveca mu... 
Pišući pesme uvek sam gledao u nebo, 
čičkao stihove sa oblacima, pticama i 
zvezdama, 
a negde duboko pod zemljom, sa tri planine na leđima,
neki Dobri Divovi su slušali pijanu ispovest Vase Ladačkog,
žalili za nesretnim Stevom Čenejcem 
i čekali da Protina Kći promakne lavirintom hodnika, 
rasipajući latice krina kao dijamante za sobom..."














" I tad su došli popovi...
Pa topovi...
Pa lopovi... 
I čitav svet se izobličio... 
Ispuzali su grabljivci... 
Pa lažljivci...
Snalažljivci..."



























Balašević



Savest mi je, 
znači, 
čista? 
O, 
koješta. 
Naravno da nije.

*✿ ̧.•* ̈ *•.. ̧ƹӝʒ Поглед на свијет


✿ ̧.•* ̈ *•.. ̧ƹӝʒ 


И

тишина 
је филозофија ,

поглед на свијет.
Можда,
моћнија 
од других филозофија. 


✿ ̧.•* ̈ *•.. ̧ƹӝʒ




Vjecita ljubav *¨*✿

Paulo Koeljo*¨*✿





Dijete 
uvijek može odraslog naučiti trima stvarima:
da bude veseo bez razloga, 

da bude uvijek nečim zabavljen 
da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi


[♥⊱╮ Lily of the West ♥⊱╮]






Још ми снови дугмад кидају

И за тебе често питају

Ноћ се свађа са сузама

Јер траже ока два

[♥⊱╮ Lily of the West ♥⊱╮] Biljana platno beleše





Biljano, mome ubavo,

Momčeto ni e svršeno.

Za nego vino nosime,

V' nedela će go ženime.



Da bi go voda odnela

I mene mi go donela,

Da bi go zmija k'snala





Da l' pomisliš na mene

kad hladna kiša pada

ma gdje mi živiš sada

da l' noćas imaš sna

razdvojio nas život

na dvije strane svijeta



od vječitoga ljeta do hladnog sjevera


Mjeseče *¨*✿




PJESMA O VJETRU 

- Vidjet' ćeš...
I ti nećeš uvijek biti isti
nečiju kosu milovat' ćeš duže,
a nečiju manje
Više će te nečiji miris opijati

Vidjet' ćeš...
Od povjetarca
možeš i oluja postati
samo ako pustiš se nebu
da te milki po njegovoj želji

Vidjet' ćeš...
I naučiti
Nije isto sve
Zavisi i s koje strane duvaš i ti...

DŽIBRIĆ ADMIR




Lucius Annaeus Seneca

Ako čovjek ne zna 

prema kojoj luci plovi,

 nijedan vjetar 

neće biti povoljan.



HALIL DŽUBRAN



Klonim se ljudi koji misle

da je drskost hrabrost,

a nježnost

kukavičluk.








Bilo mi je dvanaest godina,
Prvi put sam sišao do grada,
Iz mog sela, tihog i dalekog,
Kad susretoh tebe iznenada.
Eh, dječačke uspomene glupe,
Mala moja iz Bosanske Krupe.

Jesi li me spazila ili nisi,
Zbunjenoga seoskoga đaka
Svjetlokosog i očiju plavih,
U oklopu novih opanaka.
Kako zija u izloge skupe,
Mala moja iz Bosanske Krupe.

Naišla si kao lak oblačak
Tvoj me pogled za tren obeznani,
Zaboravih ime i očinstvo,
kako mi se zovu ukućani.
Iznevjerih poput sablje tupe,
Mala moja iz Bosanske Krupe.

Tekli tako gimnazijski dani,
Uspomena na te ne ocvala,
Modra Una u proljetnje noći,
Tvoje mi je ime šaputala.
Lebdila si ispred djačke klupe
Mala moja iz Bosanske Krupe.

Brzo minu naše djakovanje,
Lagan leptir sa krilima zlatnim,
Ipak tebe u srcu očuvah,
Kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sjećanja, mogu l' da se kupe,
Mala moja iz Bosanske Krupe.

Gledao sam skamenjena lica,
Kako Krupu soldateska pali,
Preko sjena mojih uspomena,
Siktali su njihovi rafali.
Htjeli da nam u djetinjstvo stupe,
Mala moja iz Bosanske Krupe.

Tekle zatim godine u nizu,
Rasla plima, žuborna i plava,
Krhko inje, biser uspomena,
Potopiše vode zaborava.
Magla zavi naše đačke klupe,
Mala moja iz Bosanske Krupe.

Sad je kasno, već mi kosa sjedi,
Gledam Unu ćuti kao nijema,
Zalud lutam ulicama znanim,
Sve je pusto, tebe više nema.
Ej godine, nemjerljive skupe,
Zbogom mala iz Bosanske Krupe.





S proljeća 
u nama uskrsavaju sva naša minula proljeća. 
To su godovi duše. 
Svako je od njih jedno mitarenje: 
iz njega klisne biće u novom perju i uzlijeće k suncu sa cijukom novim. 

Čovjek vjeruje da je njegovo djetinjstvo, 
zaglušeno čitavim docnijim životom, zauvijek pokopano.
A ono se negdje pod starost odjednom opet javi i snažno provali na sunce.

 Čovjek vjeruje da je proljeće,
 to djetinjstvo zraka,
 za nj zauvijek umrlo,
 a ono se, s novim strujanjem soka pod zimskom otvrdlom korom, 
ponovo razbudi i glasa.



UČINI VIŠE NEGO ŠTO TREBA



Učini više nego da pripadaš:
 učestvuj.

Učini više nego da brineš:
 pomozi.

Učini više nego da vjeruješ: 
praktikuj.

Učini više nego da budeš korektan: 
budi dobar.

Učini više od opraštanja:
zaboravi.



Mahatma Gandhi





Nema puta k miru.

Mir je put.





Da starimo,
 da umiremo, to smo oduvek znali, 
iako smo se sporo navikavali na tu misao 
i teško mirili sa njom. 
Ali sa godinama, evo se javljaju u nama,
 i to pre smrti i pre samog starenja, nove misli sa kojima se čovek ne može da pomiri i koje nas guraju u starost pre vremena i u pravu smrt pre umiranja. 
To je: jasno i neumoljivo saznanje da u onom što je plodno, radosno i napredno u svetu mi sve manje i sve ređe učestvujemo,
 da je sve više zanosa koje ne osećamo
 i podviga u kojima nemamo udela,
 da u stvari, za nas svet vene i umire pred našim očima, 
a mi, još živi ali izvan života, 
posmatramo ga nemoćni, bez reči i pokreta.


[♥⊱╮ Lily of the West ♥⊱╮] 
UČITELJU



O, učitelju, 
vrati mi klikere. 

Tri kamenca 
od kamena 
iz plamena 
lavine, 
s ramena mermer-planine, 
trideset dana glačana 
od tri majstora Bračana; 
i tri staklenca 
obla, 
ko tri kolenca 
na prstu, 
ko tri biserna zrna, 
ko oči srna; 
I tri siva olovca, 
iz džepa tvoga osnovca, 
od tri majstora livena, 
u vodi srebrnoj mivena. 

Kad tri kamenca skakuću, 
kad tri staklenca šapuću, 
kad tri olovca zazvone, 
sve na svetu potone. 
O, učitelju, 
vrati mi klikere. 
U svakome 
po jedan dečak živi 
i nisu oni krivi 
što danas ne znam.


[♥⊱╮ Lily of the West ♥⊱╮]




Mogu da pjevam, da plačem, da ljubim
jos mogu sve
al' tebe da mrzim, tebi da sudim
to ne mogu, ne