♡ ڿڰۣڿڰۣڿڰۣ-----

Don ♥•*¨*•. t ♥•*¨*•.Speak

Dobrodošli na ove stranice
Neću Vam predstavljati sadržaj bloga.
Najbolje će biti da Vam se sam predstavi.
Prošetajte ovim stranicama i sami odlučite koliko ćete se zadržati .
Zadržite se onoliko , koliko Vam prija.

To je uvijek najbolja mjera.
ღϠ Lily ₡ღ

29. srpnja 2015.

Richard Bach



Što će biti poslije ovoga?
 Kamo idemo? 
Zar nebo uopće postoji?
-Ne, ne postoji.
 Nebo nije ni mjesto ni vrijeme.
 Nebo je savršenstvo.
Dodirnut ćeš nebo kad dosegneš savršenu brzinu. 
To ne znači letjeti 
hiljadu kilometara na sat,
 ni milion, niti letjeti brzinom svjetlosti.
Jer,
svaki broj je ograničen,
 a savršenstvo nema granica.
 Savršena brzina, dijete moje, znači biti ondje.
-Ja sam bio gdje god i kad god sam poželio.-

Čudno je to.
Galebovi 
koji preziru savršenstvo radi putovanja, 
putuju polako 
i nikad ne stignu na odredište.
 Oni 
koji se odreknu putovanja radi savršenstva,
 mogu stići svuda,
 u tren oka.




Prihvati me onakvog kakav jesam

Ako ja ne želim ono što ti želiš,
ne trudi se, 
molim te, da mi dokažeš da je ono
što ja želim pogrešno.

Ako ne vjerujem ono što ti vjeruješ,
zastani malo prije nego što počneš 
da me ubjeđuješ.

Ako osjećanja pokazujem jače,
odnosno slabije od tebe u istim situacijama, 
dopusti mi da to ipak učinim onako 
kako mi odgovara.

Ako nešto radim na način koji se razlikuje od načina
na koji ti radiš to isto, 
dozvoli mi.


Ne zahtijevam od tebe da me potpuno razumiješ,
bar ne sada;
to ću, možda, 
tražiti tek kad osjetim da od mene hoćeš načiniti kopiju sebe.

Nije sve pogrešno što je 
različito od tvoga.
Prihvati me onakvog kakav jesam

Jednog dana, 
ako me ikada stvarno shvatiš,
vidjet ćeš da u tome kakav sam postoji mnogo lijepog.
I tada ćeš, 
nadam se, osjetiti snažnu potrebu:
ne da me mijenjaš da bi bio kao ti,

nego da me cijeniš, 
priznaš, podržiš 
voliš.

DOZVOLI MI




 Ako 
ne vjerujem 
ono što ti vjeruješ,
zastani malo
 prije nego što počneš da me ubjeđuješ;
ili, 
ako 
osjećanja pokazujem jače,
odnosno slabije od tebe 

istim situacijama, 
dopusti mi da to ipak učinim onako kako mi odgovara;
ili, 
ako nešto radim 
na način koji se razlikuje od načina na koji ti radiš to isto, dozvoli mi.


KOME ZVONO ZVONI ?




Nijedan čovjek nije otok
sasvim sam za sebe
svaki je čovjek dio kontinenta
dio zemlje
ako more otkine grudu zemlje
- Evope je manje, 
ko da je odnijelo kakav rt
posjed tvoga prijatelja 
ili 
tvoj vlastiti.
Smrt svakog čovjeka smanjuje mene
jer sam obuhvaćen u čovječanstvu
i zato nikada ne pitaj
KOME ZVONO ZVONI?
TEBI ZVONI!

27. srpnja 2015.

Nedjeljivost ♥⊱╮ Enes Kisevic





Dijeliti 
mene od tebe, 

onda kad nas nema 
Isto je što i more razdvajati. 







Oštrumpfovala čarobnim 
štapićem






То је била љубав
(Цигани лете у небо)

Љубав једна прошла је крај нас
Усне вреле,несташе за час
Ноћ је хтела у њедрима
Да скрије ока два
Ја све знам, то је била љубав
То је срећа била и морам да је дам,
За један, само један сан

Сањала сам да ми одлазиш
Да ме више, више не волиш
Ноћ је хтела у њедрима да скрије ока два
Ја све знам то је била љубав
И морам да је дам
За један, само један сан


22. srpnja 2015.

Ulica jorgovana ♥⊱╮


ஐ NA SVIJETU NIŠTA NIJE JAČE OD


                                                                                                                                                 

                                                                            
        

                                                                      Plavi veo, zlatna zica
njezan vjetar, mnogo ptica
                                         raspukla se svaka grana
nad ulicom jorgovana

Odsjaj jutra, rosa blista
                                                       cvijet do cvijeta, list do lista
pcela sanja bijeli vijenac
dubok kao gorski zdenac
                                                                                                                                          
Jedna klupa, tiha luka
tvoje usne, moja ruka
opet bukti ona vatra





ஐ NA SVIJETU NIŠTA NIJE JAČE OD





zgasla davno ispod

hrasta

Gori zemlja, gori kamen
sunce ugljen, nebo plamen
to u sjenci lome krila
zaljubljena dva leptira

Jedna klupa, tiha luka
tvoje usne, moja ruka
opet bukti ona vatra
zgasla davno ispod hrasta

Gori zemlja, gori kamen
sunce ugljen, nebo plamen
to u sjenci lome krila
zaljubljena dva leptira





20. srpnja 2015.

Jednom su sadili lipu ஐ⊱╮



Ti poznaješ samo one puteve 
Što prolaze оd srca i oka 
Ali to nije sve 
Ima puteva što su se ispružili pred nama 
Bez javnog traga kolovoza 
Bez voznog reda 
Bez vremena I roka 




U slučaju da sutra nikad ne dođe
 ja ću reći da te volim ovoliko






Zaboravili smo put za natrag. 
Ostali smo zarobljeni u lavirintima
 Dvorane igračaka, 
na širokoj pozornici kojom lutamo i prevrćemo nase dječije blago.





Milijuni zvijezda 
i milijuni sunčevih sistema su mrtvi,
 jedino na ovoj maloj planeti zemlji - ništavnoj po svojoj veličini,
 proporcionalnoj najsitnijem dijelu prašine - život se dogodio. 
Ovo je najsretnije mjesto u cijelom planetarnom sustavu.





(...)
Јер нису могли да те воле
но упркос томе је твоја љубав била права
И кад ни трачак наде није преостао
на тој звезданој, звезданој ноћи
узео си себи живот, као што заљубљени често чине
Али могао сам ти рећи, Винсенте
да овај свет није никада био намењен некоме
толико лепом као што си ти

Звездана, звездана ноћи
Портрети висе по празним ходницима
Главе без рамова на зидовима без имена
са очима што гледају на свет и не могу да забораве
Као странци које си сретао
подерани људи у подераној одећи
сребрни трн на крвавој ружи
лежиш скршен и сломљен на нетакнутом снегу

Сад ми се чини да знам
шта си покушавао да ми кажеш
Како си патио због своје разборитости
Како си покушавао да их ослободиш
Нису слушали, не слушају ни даље
Можда никада и неће...













Neki ljudi nas osvijetle srcem
 i nosimo biljeg njihove duše 
za sva vremena




Što posiješ, to ćeš 

požnjeti 




Lunjo, 
sad ću ti reći 

više nikom 

više nikad 
svako je od nas ponekom sličan 
al' ti si unikat

 ♥✿⊱╮




U tebe sam se povukao,
 jer samo do tebe dopire moja reč i tragovi moji,
 poput onih u pustinji što ih pesak guta… 
U tebe sam se sakrio,
u onaj deo tebe gde vreme je tvoje-moje, 
gde prostor je tvoj-moj




Ne znam kako da pobegnem 
od sna, 
I ne znam dal' te iko voli kao ja, 
Al' ne bi ova noc tako bolela, 
Da me nisi volela.





Nije toliko sam brod,
 koliko vješto upravljanje brodom,
 ono što putovanje čini 
uspješnim. 


Lijepa riječ, to je dar.
 Iskren govor – to je dar.
 Pogled blagi – to je dar. 
Prava ljubav - to je dar. 
Nebo plavo – to je dar. 
Domovina – to je dar. 
Bijeli oblak– to je dar.
 Sunce sija – to je dar. 
Zdrava djeca – to je dar.
 Bistra rijeka – to je dar. 
Poezija – to je dar. 
Svoj na svome – to je dar.
 Biti dijete – to je dar. 
Dobra knjiga – to je dar. 
Lijepa Pjesma – to je dar.





I svaki put 
kad budeš komadić sebe dao
 i svoje snove svetu po vetrovima slao 
ličiće jutro na tebe.
✿⊱╮














Bježi kud ti je volja, od sebe 
ne uteče.





Stavljala sam ti tačke zareze i apostrofe.
Ništa ne krijem.
I nemam, stvarno nemam za čim da žalim
 jer, ja sam hodočasnik i ljubav je moj 
Jerusalim.

♥✿⊱╮







Šta ako zaspiš i šta ako spavajući sanjaš? 
I šta ako u svom snu odeš na nebo i tamo ubereš čudan i nepoznat cvet? 
I šta ako, kad se probudiš, on još uvek bude u tvojoj ruci? 
Šta tada? 


Navedeni link put do  "najljepšeg"
bloga




You are in the unreal world of 
"Lily of the West". 
If the real world "over his head",
 then you are in the right place.
 This is a nice world. 
But I do not know 
if 
I love him or kill him?






O ljubavi znam 
ono malo što su me naučile oči
 onih koji su me 
voljeli.







TAMAN ODRASTEM - TI PODJETINJIŠ. 
TAMAN PODJETINJIM - TI ODRASTEŠ.
 UVIJEK MI BJEŽIŠ ZA JEDNO JUČE. 
UVIJEK SI DALEKO ZA JEDNO SUTRA.





 Nikad 
ne možeš biti toliko glup,
 koliko ja mogu da budem gluv. 

Nikad ne možeš da budeš tako alav,
 koliko ja mogu da ti dam

Nikad ne možeš toliko da srušiš, 
koliko ja mogu iznova da sagradim. 

I nikad, ali, ama baš nikad, 
ne možeš da budeš toliko zao,
 koliko ja mogu 
da budem dobar.

















Hiljade ljudi živjelo je bez ljubavi, bez vode nijedan. 







Prošle su mnoge ljubavi 
Prošli su mnogi životi i ovo naše prolazi 
a vaše dolazi 
Sve što se zbilo nestat će i ovo naše prestat će
a  
vaše vrime doći će ,
ali 
i proći će















Razoružanog 
mene 
Amor 
stiže 
Pred vašom 
strelom, 
 ja ni luk 
ne uze 








Mogu proći 
stoljeća 
Mogu ti 
i umrijeti 
A ti me nisi 
prestala 
I nikad 
nećeš prestati 



Nema smisla otvarati 
kišobran 
dok ne počne kišiti. 



Ništa drugo nije važno

Tako blizu, bez obzira koliko daleko
Ne može biti mnogo dalje ni od srca
Zauvek verujući u to ko smo
i ništa drugo nije važno



a






A sutra ću poći na planinu,
 neka mi se oči napiju - visina, daljina 
- da s ovim sjajem pođem prema 
teškim danima.













Unatoč neizgovorenim riječima ,
unatoč tišini među nama,
 "ono" što nosimo 
u sebi je 
- još uvijek
 ljubav




Duri se i zvocaj, zaslužio sam 
kad nisam umeo da volim 
k’o sav normalan svet,
 već nekako najviše na svetu
 i nekako do kraja života






u

















A kada počnu košmarne zime,
 ako se spoji decembar s majem,
 šapni u sebi moje ime,
 i ja ću znati da još
 trajem.