UNUTAR RAMA NA UGLU STOLA, NAS TROJE SMO OSTALI ISTI.
NASMIJANA MAJKA I KĆI, I BEZOSJEĆAJNI JA.
PONEKAD BIH SE IZGUBIO U BESMISLENOM SANJARENJU, ZAMIŠLJAJUĆI KAKO SU UPRAVO OTIŠLE NA NEKO PUTOVANJE, ALI ZNAO SAM DA NJIHOVOM PUTU NEĆE BITI KRAJA.
BILE SU ČITAV MOJ SVEMIR.
MEĐUTIM,
POŠTO IH VIŠE NIJE BILO, POČEO SA DA SHVATAM KAKO POSTOJE I DRUGI NA OVOM SVIJETU.
TI DRUGI LJUDI UŠLI SU U MOJ SVIJET POSTEPENO, JEDAN PO JEDAN.
