♡ ڿڰۣڿڰۣڿڰۣ-----

Don ♥•*¨*•. t ♥•*¨*•.Speak

Dobrodošli na ove stranice
Neću Vam predstavljati sadržaj bloga.
Najbolje će biti da Vam se sam predstavi.
Prošetajte ovim stranicama i sami odlučite koliko ćete se zadržati .
Zadržite se onoliko , koliko Vam prija.

To je uvijek najbolja mjera.
ღϠ Lily ₡ღ

8. travnja 2018.

ДУША ВИДИ


Да су уши наше као пећине, 
без душе
 би оне чуле колико и пећине чују.

 Да је језик наш звучан као клатно у звона, 
без душе 
он би говорио колико и клатно говори.

PONEKAD DOLAZIM PONEKAD ODLAZIM







O nastanku knjige Nevidljiva Iva, 
Zvonimir Balog je rekao : 

"...Padale  su u meni neke duge kiše
 Grijalo neko nezadrživo sunce i sjemenke pjesama, bačene u mene kao crv u trešnju u doba cvatnje, počele su bubriti, klijati, listati,...
rasti zajedno sa mnom, 
da bi na kraju došlo do nekog sitnog  divljeg nejestivog ploda.
Neke pjesme su, 
opet,  plod hladnih kiša, dugog mraka i želje da se Sunce pojavi i da ga bude dovoljno svima.
Ove  pjesme moji su zamci u pijesku,
 mostovi kojima  sam pokušavao prebjeći na drugu stranu , 
GDJE JE IGRA I RADOST.



Idu dani, traju snovi 
vrijeme s nama putuje 
al' na jednom mjestu uvijek 
naša duša ostaje 
naša duša ostaje




Balada o prolaznosti


Kad lutali smo svijetom
kao raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.

I ne znajuć’ da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari,
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom
govoreć doviđenja.



Ne osvajamo zemlju, 
već grumen za svoju stopu,
ni planinu
 već sliku u svome oku,
ni more 
već njegovu gibljivu čvrstinu 

odsjaj njegove površine. 

Ništa nije naše osim varke, 
zato se čvrsto držimo za nju.

Franklin Roosevelt

Gospodar prstenova: Povratak kralja


Ne može biti trijumfa
 bez gubitaka, 
pobjede 
bez patnje,
 slobode
 bez žrtve.

Ne treba ti milion dolara


Ne treba ti milion dolara
Da se ujutru probudiš naga
Da podelimo šolju kafe
Ja se nasmešim tebi, ti se nasmešiš meni

Ne moraš biti filmska zvezda
Da bi videla noćno nebo na svom plafonu
Dobaci mi kantu farbe i naslikaćemo zvezde

Nije ti neophodno da se svi tvoji problemi
Otope kao čokoladni bomboni
Na suvozačevom sedištu, jednog vrelog avgustovskog dana

Zato što ti imaš sve
što ti stvarno treba
Baš ovde, baš sada
Ti imaš sve
što ti stvarno treba
Baš ovde, baš sada
Sa mnom

Kad bi mogla da vidiš kako ti svi zavide
Kada šetaš okolo u tim tvojim kaubojskim čizmama
koje si našla na gomili, za dolar u Vejstlendu

Kad bi mogla da vidiš ono što ja vidim
Kao kristalna kugla, tvoje plave oči
Pričaju mi našu budućnost i ona je sve o čemu smo sanjali

Nije ti neophodno da se svi tvoji problemi
Otope kao čokoladni bomboni
Na suvozačevom sedištu, jednog vrelog avgustovskog dana

Zato što ti imaš sve
što ti stvarno treba
Baš ovde, baš sada
Ti imaš sve
što ti stvarno treba
Baš ovde, baš sada
Ti imaš sve
što ti stvarno treba
Baš ovde, baš sada
Sa mnom

Ne treba ti milion dolara
Da zabaciš glavu smejući se
Da bi rekla sebi da će biti u redu sve
Stvarno u redu
Stvarno, nema problema, neverovatno, svaki trenutak je onaj pravi
Možeš odabrati kako ćeš se osećati
Ti odlučuješ šta je stvarno
Možeš stvoriti najpraviju ljubav
Možeš biti zvezda svog sopstvenog filma
Možeš napisati ovu pesmu i otpevati je nazad meni
Vidiš da svet nije ništa ako nema ljubavi
Vidiš da svet nije ništa ako nema ljubavi
Vidiš da svet nije ništa ako nema ljubavi
Ljubavi, ljubavi, ljubavi, ljubavi

Zato što ti imaš sve
što ti stvarno treba
Baš ovde, baš sada
Ti imaš sve
što ti stvarno treba
Baš ovde, baš sada
Sa mnom
Baš ovde, baš sada
Sa mnom



Meteorski pljusak, 



 meteorska kiša  ili meteorski roj 



je pojava skupine meteora iz jedne tačke na nebu 

(radijanta lily of the west)

RIJEČ KOJA NAS JE UVRIJEDILA



Svjetlo se izmjenjuje sa tamom i oluje sa tišinama.
 
Mržnja se smiruje u srcu
 kao bodež u koricama, 
i na lice nagrđeno 
očajem silazi osmijeh. 

Ali riječ koja nas je uvrijedila ostaje u srcu zauvijek,
dok ne potamni od našeg bola kao oštrica sjekire zabodena u stijenu.




Poljubac ruže
Sam na moru, stajao je stari sivi toranj
Postala si
Svjetlo na mojoj tamnoj strani
Ljubav je ostala
Droga koja uzdiže, a nije tableta




Ali, jesi li znala
Da kad sniježi
Moje oči postanu velike
I svjetlo koje isijavaš se može vidjeti



Dušo, uspoređujem te s poljupcem ruže na sivilu
O, što te više dobivam, to te jače osjećam
A sada, kada tvoja ruža cvjeta
Svjetlo razbija sumornost u sivilu



Ima tako puno toga što ti muškarac može priznati, reći
Ti si moja snaga, moje zadovoljstvo, moja bol, dušo
Ti si meni kao ovisnost koja raste i koju ne mogu poreći
Hoćeš li mi reći je li to zdravo, dušo?



Ali, jesi li znala
Da kad sniježi
Moje oči postanu velike
I svjetlo koje isijavaš se može vidjeti



Poljubila me ruža u sivilu
Poljubila me ruža
Poljubila me ruža u sivilu
Trebao bih pasti cijelom dužinom
Poljubila me ruža
Poljubila me ruža u sivilu




Ima tako puno toga što ti muškarac može priznati, reći
Ti si moja snaga, moje zadovoljstvo, moja bol, dušo
Ti si meni kao ovisnost koja rate i koju ne mogu poreći
Hoćeš li mi reći je li to zdravo, dušo?




Ali, jesi li znala
Da kad sniježi
Moje oči postanu velike
I svjetlo koje isijavaš se može vidjeti






Da, uspoređujem te s poljupcem ruže na sivilu
O, što te više dobivam, to te jače osjećam
A sada, kada tvoja ruža cvjeta
Svjetlo razbija sumornost u sivilu





A sada, kada tvoja ruža cvjeta
Svjetlo razbija sumornost
U sivilu










The Butterfly Effect


“Rečeno je
kako nešto maleno poput lepršaja leptirovih krila može u konačnici uzrokovati tajfun na drugoj strani planete.”











Moulin Rouge

“Nema zakona. Nema granica. Jedno pravilo. Nikada se ne zaljubi.”









The secret history ~ Donna Tartt
That's my favorite umbrella


Kišobran se izokrenuo.
Kratko je živio vlastitim strašnim životom, kriješteći i lamatajući žicama,
nalik na pterodaktila; 
uz iznenadan ,oštar krik, ona ga ispusti kišobran s istog trena vine tri metra u zrak, obrnuvši se jedanput, dvaput, prije nego se zaglavio u visokim granama jasena.
"Prokletstvo", reče ona gledajući prema njemu i potom prst iz kojeg je istjecao tanak mlaz krvi ." Prokletstvo,prokletstvo, prokletstvo." ...
"To mi je najdraži kišobran."








The secret history ~ Donna Tartt


Neke su stvari previše teške da bismo ih shvatili odmah .
Druge su razgolićine, nesuvisle, nezbrisive u svom užasu,previše strašne da bismo ih uopće shvatili.
Tek kasnije , u samoći , u sjećanju, dolazi do spoznaje,
kad se pepeo ohladi, kada žalobnici odu, kad se okrenemo oko sebe i zateknemo se , na naše veliko iznenađenje ,
u potpuno drugačijem svijetu.




S nekom nadnaravnom lukavošću , uvijek je znao u koju žicu dirnuti i u kojem trenutku...




Na papiru postoji nekakva simetrija .
Sad kada to moram provesti u djelo ,shvaćam koliko je zastrašujuće složeno.


Stvarnost je čudnija od fikcije.




U glavni grčki aksiom (helenski purtizam ) spada shvatanje:
~ženu su smatrali nižim bićem u odnosu na muškarce,
~muškarci imaju prijatelje,
~žene imaju rođake,
~ a životinje imaju vlastiti rod .




Ni dandanas ne osjećam ništa što bi nalikovalo na ljutnju prema tebi.



(P.S.Strašna knjiga)





Do kraja vrimena 











San o životu


A onda će spustiti pogled, zaćutati i tek nakon nekoliko trenutaka reći:
Vidite, ja stvarno mislim da je ispao kako treba. 
I jesi, zbilјa 
Samo ti je san o životu,
za dva broja veći od života.


Vjerovanja


Košulјu tresni put otvorenog prozora, pa je onda obuci. 
Da se uspomene provjetre i da se dese svježe stvari.



V j e r o v a nj e   ♡ 


A ako te nešto boli – te tajiš; ako te neko tuče – a ne možeš da prijaviš;
ako te tuga grli – pa te pati… 
pođi do zida gdje nema ništa, nasloni čelo i uzdahni. 
Sklopi oči i izreci “mnogo mi je ovih loših stvari… 
skini s mene tereta ili mi podaj leđa od kamena”.
Nešto od to dvoje će da se ostvari. 
Obećavam.

Z i d o v i s u s t a r i č u v a r i ♡





Ernest Hemingvej


"Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uživao i da bi je prodao na pijaci, pomisli on. Ubio si je iz ponosa i zbog toga što si ribar. Volio si je živu, a voliš je i mrtvu. 
Ako je voliš, nije grijeh ubiti je. 
Ili je onda još veći?"





Demijan


Ljudi koji ne trče za stadom, svuda su retki. 
Ima i ovdje pogdje koji....
svugdje vlada suzbijanje u zajednicu i stvaranje stada, 
ali nigdje ni traga od slobode i ljubavi. 

Oni tačno znaju koliko je grama baruta potrebno da se ubije jedan čovek 
ali ne znaju kako da se moli bogu, 
ne znaju čak ni kako se može biti srećan 
bar jedan sat.








Počeo sam da naslućujem kako se ljubav može imati trajno i besmrtno.









"Ljubav ne mora da moli", reče ona, "niti da traži."
Ljubav mora da ima snagu da u sebi samoj dođe do izvesnosti 


Onda više neće biti vučena, nego će ona vući. 
Sinklere, vašu ljubav vučem ja. 
Ako me ona nekad povuče, ja ću doći.









Uvek je teško roditi se. 
Vi znate ptica se s mukom probija iz jajeta. 
Nemojte se predavati željama u koje ne verujete. 
Te želje morate napustiti,ili ih morate valjano želeti. Ako budete mogli jednom tako da molite da ste u sebi potpuno ubeđeni u ispunjenje, onda je i ispunjenje tu. 
Ali, vi želite pa se opet kajete i pri tome se plašite.







Kao kakvo divno čudo prože me nešto kad saznadoh da moja slika iz sna, živi na zemlji. 
Postojala je, dakle.
Strela koju sam odapeo i ja,
 njega je u srce pogodila
 uzeta iz njegove vlastite ostave









Ljudi kao vi i ja su sasvim usamljeni,
ali imamo potajno zadovoljenje što smo drugačiji,
što želimo ono što je neobično...
On ne sme da bude revolucionar, ni pionir, ni mučenik. 
To se ne da zamisliti. ... 
Ne nije se dalo zamisliti. 
Ali se moglo sanjati, moglo se predosećati, moglo se naslućivati ....
Čovek je smeo hteti samo sebe,
samo svoju sudbinu.







Pravi poziv za svakoga bilo je samo jedno doći do sebe samoga. 
Bilo da on okonča kao pesnik ili kao umobolnik , 
kao prorok ili kao zločinac
to nije bila njegova stvar , to jest, to je na kraju krajeva bilo bez značaja ...
bilo je begstvo u gomilu, bilo je prilagođavanje
strah od vlastitog unutarnjeg bića.






Vatra je dogorevala i utrnula se i sa svakim plamenom koji je prestao da puckara osećao sam kako se gasi nešto lepo i srdačno,
što se nije moglo vratiti.








Među nama nije došlo do neke svađe, do neke scene...
ali je to ipak bio trenutak u kome se iluzija između nas raspala
u šaroliku polupanu parčad.






Ljubavna pesma 


Hteo bih da budem cvet kraj puta, a ti da naiđeš niz dolinu, da me ubere tvoja ruka, i večno me uzme u svojinu. 


Hteo bih da sam i vino rujno, da ti potečem grlom belim, pa – kad se slijem s tobom bujno tebe i sebe da iscelim.




Herman Hese