Suzana Kašani ஐ

 

Ne želim više ništa tražiti od zvijezda padalica. 

Gledat ću zvijezde padalice, samo da bih se zapanjila,

 da bih radosno povikala "evo jedne",

  ne očekujući ništa zauzvrat,

 što je onda i ljepota toga:

 i dalje biti zadivljena.

Salvador Dali ஐ

Pa, čovječanstvo će otići u svemir -

pa šta? 

Šta je njemu prostor kad vječnost nije data?

Djordje Balasevic ღ Uspavanka za decaka

Pričaće ti jednom možda, kako sam ja bio… Štošta
Pile moje… Pače moje malo
Mudrovaće, Badavani… Kad me nema da se branim
Da sam blizu… Ne bi im se dalo


Pričaće ti o plovidbi… Ti što nisu sidro digli
Šta sam za njih neg ukleta šajka?
Tvrdiće, sa zlobnim sjajem… Da sam drhtao pred zmajem
Gledali su oni… Iz prikrajka

Al ti slutiš otkud bore… Trunje se u oku diglo
Olujno je tamo gore… Gde nas nije puno stiglo
Znam da sanjaš more sveća… I korake po tom doku

Pričaće ti, kojekakvi… Zloba se ko rubin cakli
Kako odjek mog osmeha ječi
Kleće se u pretpostavke… Kljuckajući, kao čavke
Moje loše prepričane reči

Brojao sam ljude s krsta… Pravila i izuzetke
Posvud promačena vrsta… Samo retki nađu retke
Znam da sanjaš vaskrsenje… Jednu siluetu plahu
Ti si tamo bio… U mom dahu

Pričaće ti jednom svašta… Boljima se teško prašt
Pile moje… Pače moje malo
Silni miševi u boci… Javiće se ko svedoci
Pustolovnog traganja za Gralom

Ne znam više, bože prosti… Dal da strepim… Il da stremim
Da to breme posebnosti… I na tebe nakalemim?
Ako nije kasno već?

Znam da sanjaš rimovanja… Krike… I tišinu nemu
Ti si bio svugde u mom svemu
Pile moje… Pače moje malo
Lavče moje

 Uspavanka za dečaka

 

https://www.youtube.com/watch?v=rejc-5Idhy4

ღ

ஐ Kant ღ

Dvije stvari me ne prestaju oduševljavati - zvjezdano nebo iznad naših glava

 i 

moralni zakon u nama. 

Make Up

 

Make up, maska na svakom licu

make up, pretvara zvijer u pticu

make up, kreon što čini ljude

make up, Krista sa srcem Jude

make up, ta šuma živih sjena

make up, čovjeka vše nema

Samo još tvoje oči

sjaje u ovoj noći

u, budi i ostani uz mene ti

Make up, svijet iza paravana

make up, u srcu bol i tama

make up, na zidu prazno platno

make up, zaustavljeno klatno

make up, voštane, mrtve lutke

make up, prolaze kraj nas šutke

Make up, debeli namaz šminke

make up, i ničeg ispod krinke

make up, tijela u gluhoj noći

make up, grče se u samoći

make up, sve putove je moje

make up, prekrio potez boje

Josipa Lisac - Make up 

https://www.youtube.com/watch?v=L3XckT8QByU

"Organizatori su mi rekli Josipa ako bude kiše zbrzaj koncert. Stoga ne idemo redoslijedom, nego improvoziramo"

"Divni ste jer ste došli po ovoj oluji. 

Došli ste od svukud, 

čula sam sve", 

rekla je Josipa Lisac.

Veličanstvena Josipa Lisac na Festu u Banjaluci, 07.07.2022. godine, održala je nezaboravan koncert.

Bila sam dio ovog velikog koncerta ispod  olujnog neba po kojem je letio "dronić" i zabilježio ove prekrasne trenutke koji su otišli u eter. 

Snažan i specifičan glas

 umjetnice  prelio se preko oduševljenje publike kroz pjesme: Jedna mladost jedan svijet nade, 1000 razloga, Sreća, Gdje Dunav ljubi nebo, Make up

(Četrdeset pet minuta svirke već je prošlo, kada je Josipa Lisac odbacila kišobran i otpjevala pjesmu "Make up", prije toga rekavši da je pjesma objavljena daleke 1980. godine i da je grozno to što je još uvijek u modi,

 jer 

ljudi nikada nisu skinuli svoje maske),

uslijedila je Magla i atmosfera je  bila na vrhuncu, a olujna kiša i vjetar udarali su po publici

 (i meni u Zoni E,

redu VII, na sjedištu broj 8.)

"Nisu potrebne neke velike riječi, vaše prisustvo ovdje govori sve, hvala vam najljepše.

 Hvala vam još jednom", 

rekla je 

Josipa Lisac.

Hvala njoj na divnom i nezaboravnom koncertu.

P.S.

Dojam je prejak i utisci o koncertu se ne mogu tako lako staviti na papir. 

Preslabo je to 

za jedan ovakav doživljaj i jednu divu kakva je Josipa Lisac.

Jednostavno

TREBALO JE BITI TAMO - NA LICU MJESTA 

I GLEDATI JOSIPU ŠTA IZVODI

 I KAKO IZVODI 

I S KOJIM ŠARMOM SE KREĆE PO BINI

SA SVOJIM 

"UBOJITIM KIŠOBRANOM" 

u borbi protiv oluje iznad banjalučkog neba.

Tako to ja vidim (Vrapci u oluji - Ninoslav Mitrović)

 

"Ne moraš to da kažeš. 

Vidim to i sama. Sinoć se u moju kuću vratio drugi čovjek. Ne onaj koga sam našla u šumi i s kim sam sve ove godine dijelila krov i postelju, ali nikad srce.

Zar ne?

Hoćeš li sada juriti za avetima? Za onima koje se volio? Za onima koje mrziš?

Oni nisu tu Bogdane. Ali ja jesam. Ja sam živa, pogledaj me! Stojim pred tobom. Nisam utvara, vazduh ni vjetar. 

Živa sam, Bogdane!"

P.S.

1.Ko je Vida?

Bogdanovo zlatno tkanje sa velikim V.,

heroina horor romana 

"Vrapci u oluji".

Vida,koja nikada nije bila njegova,iako je sve učinila za njega. Spasila ga, njegovala ga, vidala mu rane,hranila ga, ljubila ga i u Bogdanu je vidjela samo unesrećenog čovjeka kojeg je grupa zlikovaca htjela ubiti,

 ali nikad nije vidjela nakazu kakav je bio u očima drugih i dijelila je postelju sa njim voleći ga takvog-kakvog ga je upoznala:

"Njenu kožu, preplanulu do haljine, a ispod bijelu i meku, do maločas netaknutu suncem i muškom rukom. Topli su zraci odozgo padali na nju,pretvarajući je u zlatan vez. Bogdan je sa stidom pogledao u svoju ogrubjelu ispucalu šaku, koja je na čas pomutila tu čistotu", 

a 

onda se osvetila u njegovo ime, onome koji ga je unakazio za cijeli život fizički i psihički,

 pa ga hladno ubio i zataškao ubistvo. 

Osvetila se,zato što su pravdu preinačili oni koji to nisu trebali...

2.O romanu?

Sjajan roman sa dosta obrta i neočekivanih događaja kao i neočekivanih rješenja i brutalnih scena (koje lede krv u žilama). Roman koji se čita nadušak.

Takvo je moje iskustvo, pa vi sad  vidite...

3. O simbolici imena? Tako ja to vidim.

Bogdan: 

Prema starim vjerovanjima, djeca sa imenom Bogdan su bivala "zaštićena od Boga" koji im je darivao dobro zdravlje, sreću i uspjeh u životu. Da li je junak romana bio zaštićen? Preživio je Solunski front - Kajmakčalan, preživio je događaje u jami, preživio je ..., 

a šta je bilo poslije ? 

Čini mi se da nije bio Bogom dan ili ipak je:

"Obradovaće se pravednik kad vidi osvetu, 

opraće noge svoje u krvi bezbožnikovoj".

(Psalam 58.10)

Vida: 

ženski oblik imena Vid. Nastalo od osnove "vid". Vida koja sve vidi i osjeća , prije svih. Vida koja vida rane i donosi spas onom kojeg vida.Vida koja jasno vidi poštenje i časnost Bogdana. 

Vidi šta su mu uradili i vidi da mora osvetiti Bogdana

 uime svoje ljubavi,uime onog što su zajedno doživjeli, dok mu je vidala rane.

Vida ne može dozvoliti da zločinac hoda slobodan, živi ogrezao u hedonizam i napreduje u službi samo zahvaljujući 

lako stečenom bogatstvu i lopovluku.

Kada neće da mu sude oni koji trebaju - hoće Vida:

"Bogdana sam upoznala zahvaljujući tebi....

Zahvaljujući tebi sam i ostala bez njega.

Zato sam večeras  ovdje.

Možeš li ga vratiti iz mrtvih?"

Andrejić nije dao dovoljno dobar odgovor:

"On se već jednom vratio iz mrtvih. Ali nikom nije pošlo za rukom da to uradi dvaput" 

i 

Vida mu je presudila  na najbrutalniji način.

Andreja - Andrejić: 

je naš oblik grčkog imena Andreas. Ime je izvedeno iz grčkog "andreia " što znači "hrabrost", "muževnost". Ali ovdje se radi o Andrejiću , umanjenici imena Andrej. 

Deminutiv je izvedena riječ koja označava što manje u odnosu na normalnu (osrednju) veličinu.

A trip to the world of horror and one yuppie for the life of "green shoes"

Radnja romana „Vrapci u oluji” smještena

je u istočnu Srbiju, u period dvadesetih

godina dvadesetog vijeka, i prati priču

Bogdana Prvulovića, kapetana, povratnika iz

Velikog rata, koji u postratnoj Srbiji

pokušava da spoji kraj s krajem

i prehrani porodicu

 (ženu Juliju i sinčića sa zelenim cipelicama)

 radeći raznorazne poslove i obrađujući zemlju.

No, kao i u svakom poslijeratnom vremenu,

i ovaj put situaciju kontrolišu oni koji su

još tokom rata zauzeli pozicije i stekli

imetak,švercom, podmićivanjem i sličnim rabotama.

Suočen sa situacijom iz koje ne vidi izlaza i

ponudom bivšeg ratnog druga,narednika Andrejića,

koju ne može odbiti, Bogdan će napraviti izbor koji će mu život izmijeniti iz osnova.

„Vrapci u oluji”

 donosi priču staru kao sam svijet.

To je priča o pogrešnim izborima,

kajanju, nemogućnosti povratka na staro i

na koncu o osveti, i to onoj koja ne donosi smirenje,

ali se svakako mora izvršiti.

Tokom cijelog romana događanja prate brutalne scene smrti "horor scene", 

nezmislive ljudskom umu, razvija se ideja da je pravda dostupna samo onima koji mogu da je kupe i poželjno je ne čačkati po

 "tom zmijskom gnijezdu", pošto ne znaš koja će te 

"guja iz njega ujesti".

Pošto je pravda nedostupna na mjestima na kojima bi trebala, junaci romana

 (Bogdan, Vida, Bugarin,agent Vignjević )

 uzimju pravdu u svoje ruke , što i nije pravda već

brutalna osveta po onom principu 

"oko za oko" i "zub za zub",

a ostaje otvoreno i neodgovoreno pitanje , gdje će to i takvo rješenje odvesti junake osvetnike - Bogdana,Vidu?

I na kraju konačno

 "svijetlo na kraju tunela",

 donosi scena u kojoj se otkriva istina o malom dječaku 

"vlasniku zelenih cipelica".

Živ je, 

iako je sve tokom odvijanja radnje romana, upućivalo na to  da nije... 

dobrota  je pobijedila zlo i izdigla se iznad njega:

"Tamo su muškaraci žena grlili dječaka, sve troje uokvireni u zlatnu svjetlost jutra, kao u ram porodične fotografije" (283 str.).

P.S.

Ninoslav Mitrović je rođen 1976. godine.

Po struci je etnolog i informatičar.

Objavio je zbirku horor priča "Gluvo doba" , horor roman "Crni pupoljak" i "Vrapci u oluji".

Živi i radi u Banja Luci.

Knjiga mi se našla u rukama, 

tako što je kao rođendanski  pokon IK "Imprimatur", stigla poštom na kućnu adresu  mome najdražem zaljubljeniku u knjige, koja je i pasionirani kupac i  čitalac . 

I dok sam otvarala poštu ( naravno uz dozvolu) da izvjestim primaoca poklona koju knjigu je dobila počeh da je prevrćem i upoznajem, a potom i da čitam. Nikada nisam čitala horor žanr  i iznenadila sam sebe tim izletom.

Ono što je najnevjerovatnije u ovom iskustvu knjigu nisam mogla ispustiti iz ruke.