♡ ڿڰۣڿڰۣڿڰۣ-----

Don ♥•*¨*•. t ♥•*¨*•.Speak

Dobrodošli na ove stranice
Neću Vam predstavljati sadržaj bloga.
Najbolje će biti da Vam se sam predstavi.
Prošetajte ovim stranicama i sami odlučite koliko ćete se zadržati .
Zadržite se onoliko , koliko Vam prija.

To je uvijek najbolja mjera.
ღϠ Lily ₡ღ

31. siječnja 2014.

In the end


Vjerovao sam 
ti

trudio se koliko god sam mogao
Za sve ovo

Ima samo jedna stvar koju treba da znaš
jako sam se trudio

tako daleko dogurao
ali na kraju krajeva
nije ni važno
morao sam doživeti
da sve izgubim
Ali na kraju krajeva

to nije ni važno




25. siječnja 2014.

Makovi ~ Nada Landeka

Slikovni rezultat za makovi


U polju sjajnom, žutom

prepunom sunčevog sjaja

procvali crveni makovi,

ne vidi im se kraja.


Ista ljepota sve ih krasi,

jedno sunašce nad njima sije,

nebo plavo nad svima leži,

lagani vihor oko njih vije. 


Ljepota njihova kratkog je vijeka,

dan ili dva, i kraj im se sprema.

Žuti se zlatnog žita rijeka,

makova crvenih više nema.












24. siječnja 2014.

♥.♥.♥.♥


"Sjećanja
 ne bismo trebali održavati u životu.
Treba ih izbrisati, 
ugušiti,
 udaviti,
 iščupati.
Ona bole. I lijepa i nelijepa.

Lijepa 
- zato što je samo sjećanje ostalo.
Kad ljepota pođe, ne ostane ništa.
 Mirnije se živi, lakše diše.
S njima živima vremenom postajemo nesigurni je li to i bilo,
ili 
je samo trebalo biti jer nam je trebalo,
 jer smo željeli.

Nelijepa
- jer je boljelo i dok je trajalo,
prije nego je ostalo tek sjećanje
koje samo s vremena na vrijeme zaboli
kao reumatično koljeno na promjenu vremena.
Uzalud, 
ona ostaju jer se trajno otiskuje ono najslađe i najgorče;
površne impresije ne trebamo brisati,
same se zagube, 
prospu kao zrnca brašna iz šuplje kese."


23. siječnja 2014.

Vasko Popa '' Očiju tvojih da nije ''




Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo

21. siječnja 2014.

Moja planeta



Tako mi nedostaje moja planeta,

ne znam zašto me otac ovde dovede.

Valjda će mi reći kada vreme za to bude,

zašto me je među ljude.



Tamo svi žive u skladu,

svoju sreću ne grade na tuđem jadu,

duše ne kradu.



Prastari prekinuše stanje pokore.

Vremena šargarepa i kazni,

oživeše životi prazni.



Niko potrebu nije vise imao voleti sebe,

svi smo se zavoleli,

oživeli za druge.



Još od vremna davnih,

naučismo stvoriti više no treba,

i ne samo hleba.

Svako se trudio od srca dati,

svako je želeo sebe utkati,

u tuđi osmeh,

u tuđi san,

ulepšati nečiji dan.



Starim zakonima mesta više nije bilo,

jer svima se za druge snilo.



Tamo vladara nema,

ni čuvara reda,

i niko se ne ujeda.



A zašto bi?



Nama je do svakoga stalo,

izvori ne zadovoljstva presušiše.

nema se protiv čega buniti,

ni razloga za uzjoguniti.



Iskoristiti druge niko ne želi,

jer svakoga tuda sreća veseli.

Duplo se radujemo kada se deli,,

jer svačija radost u nama zabeli.



Nema ni ljutih,

tužnih,

zabrinutih.

Naučili smo razumeti druge,

različitost gajiti , odagnati tuge.



Ratovi šta su, nisam ni znao,

dok na vašu planetu nisam stao.

Ovde se kao svoje, tuđe deli,

bez mere , bez vere.

Bole me beskonačne tuge,

ovu zemlju što obavijaju grabljivu.



Mnogo mi nedostaje moja planeta,

i ne znam zašto me otac ovde dovede.

Rećiće mi 
kada vreme za to bude,
zašto me je među ljude?



©Darko Bešlić

Miroslav Antić




"O meni se najlepše brinu 
oni 
koji me ostavljaju na miru."


Miroslav Antić


Kanconijer ~ 61.sonet


Petrarka u svom djelu prati svoju ljubavnu istoriju – 
od prvog susreta sa Laurom, 
pa i poslije njezine smrti.
Kanconijer je i podeljen na dvije cjeline:
 1.na život i trenutke 
dok je Laura bila živa,

2.na Petrarkin život i razmišljanja poslije njezine smrti
 (misli koje su bile prouzrokovane tim teškim događajem).

U liku Laure ostvaruje se antički pojam kalokagatije –
 spoj spoljašnje i unutrašnje ljepote.

Laura je prikazana kao neko božansko biće sa izvanrednom ljepotom i vrijednostima. 
To je bio razlog zbog koga su mnogi proučavaoci Petrarkinog djela smatrali da Laura nije ni postojala.

Laurino postojanje ni do danas nije pouzdano utvrđeno. 
Kao što je već rečeno, neki proučavaoci Petrarkinog dela tvrde da Laura u stvarnosti nije ni postojala.
Takve tvrdnje su postojale još u vrijeme dok je Petrarka bio živ  i on je to poricao. 
Ipak, postoje izvijesne pretpostavke da se  iza lika Laure krila 
Laura de Noves, 
žena koja se 1325. godine udala za grofa Uga de Sada. Svejedno o kojoj Lauri je riječ, bilo da je riječ o Lauri de Noves  ili nekoj drugoj ženi, 
ona je bila Petrarkina životna inspiracija, nešto što ga je pokrenulo da napiše jedno od najpoznatijih djela svjetske književnosti.


Jedan od najljepših soneta jeste 
Sonet broj 61 
u kome Petrarka opisuje prvi susret sa voljenom. 


Neka je blažen dan, mesec i doba,
Godina, čas i trenut, ono vreme
I lepi onaj kraj i mesto gde me
Zgodiše oka dva, sputaše oba,

Blažene prve patnje koje vežu
U slatkom spoju s ljubavlju mene,
I luk i strele što pogodiše me,
I rane koje do srca mi sežu

Blaženi bili svi glasovi, koje
Uz uzdah i žudnju i suze bez broja
Prosuh, zovući ime Gospe moje;

I blažene sve hartije gde pišem
U slavu njenu, i misao moja
Koja je njena i ničija više…

19. siječnja 2014.

Dolap

                           





“Kad se proglasi vanredno stanje, 
svaki magarac 
zna da vlada.”




“Mnogi su se rodili kao ljudi, 
umrli kao magarci.”







Dolap

Ja znam jedan dolap. Crn, glomazan, truo,
stoji kao spomen iz prastarih dana.
Njegovu sam škripu kao dete čuo.
Stara gruba sprava davno mi je znana.

Jedan mali vranac okreće ga tromo,
malaksao davno od teškoga truda.
Vuče bedno kljuse, sipljivo i romo,
bič ga bije, ular steže, žulji ruda.

Vranče, ti si bio pun snage i volje,
i dolap si stari okretao živo.
Tešila te nada da će biti bolje;
mlad i snažan, ti si slatke snove sniv'o.

Al' je prešlo vreme preko tvoje glave,
iznemoglo telo, malaksale moći;
poznao si život i nevolje prave,
i julijske žege i studene noći.

O, kako te žalim! - gle, suze me guše, -
oličena sudbo svih života redom,
tebe, braću ljude, i sve žive duše,
jednake pred opštom neminovnom bedom.

Podne. Ti bi vode. Ko će ti je dati?
Tu kraj tvojih nogu žuboreći teče.
Ali bič fijukne... Napred, nemoj stati,
dok ne padne najzad spasonosno veče.

Podne. Ti si gladan. Ti bi trave hteo;
svuda oko tebe buja trava gusta,
i mirise njene ćuv donosi vreo.
Ali bič fijukne. Zbogom, nado pusta!

Ti si, kao i ja, od mladosti rane
osetio opštu sudbu što nas gazi,
i gladan i žedan provodio dane
sve u istom krugu, sve na istoj stazi.

Ti si, kao i ja, na julijskoj žezi,
dok žubori voda kraj tebe u viru,
sanjao o sreći, nagradi, i nezi,
sanjao o dobrom, zasluženom miru.

O, ko zmija ljuta košuljicu svoju,
ostaviti bedu, nesreću i zlobu,
i udarce biča stečene u znoju,
i svemoćnu podlost i opštu gnusobu!

Pusti snovi! Napred, vranče, nemoj stati,
ne miriši travu, ne osećaj vir;
nagradu za trude nebo će ti dati:
mračnu, dobru raku, i večiti mir!



18. siječnja 2014.

NADMOĆNA SNAGA LJUBAVI




NADMOĆNA SNAGA LJUBAVI

Svi kažu da je moj Tao velik. 
Ništa
slično ne postoji na svijetu. 
Zbog toga što je velik nije sličan 
bilo čemu. 
Da je ičemu sličan već bi odavno nestao. 



You Got Me Singing







Leonard Cohen 
You Got Me Singing



                                  

Ne sudite







Ne sudite o drugima,


dok ne znate 

šta ih je učinilo takvim.











13. siječnja 2014.

Darko Bešlić




Vrati mi tugu 


Vrati mi, tugu!
 Bez tuge sve druge voleti ne mogu.
 Suza mi fali, da je izlijem po srcu živom.
 Melem da bude za rane njene,
 sa njom da probudim neke oči snene,
 ne bi li shvatile koliko su drage
,vredne, 
koliko puno je nekome do nje stalo.
 Vrati mi bar malo.

 Kada bol me prati tada se znam dati. 
Sada nežnost samo u meni lebdi
, kao u sobi praznoj.
 Kada letim volim da je tu,
 bar u malom džepu.

 Postavim plišom bočicu prelijem vosak po čepu, 
Čuvam je , sa sobom nosim, 
bleskasto se ponekad i ponosim. 
Nebrušeni kažu da sam lud, 
trapavo opisuju moju ćud. 
Ne shvataju toliku ljubav iza ljutnje,
 zapravo se boje svoje slutnje. 
Kao da si bol negovala u srcu mome,
 tugu da bi krala .

 Svoju ne možes nahraniti,
 čemu onda krađa, zar ti je moja slađa? 
Vrati mi tugu kad drugo ne umeš.
 Sada je u rukama tvojim,
 i strašno se bojim, da ćeš je ispiti do dna. 
Nema ljubavi bez bola,
 vrati mi bar pola. 
Prosto ti sve bilo, samo nju mi vrati.
 Nesretan sam, shvati !

Prijatelju , reci mi !






Što ako sutra ne postoji?  
Što ako Bog nam već dane broji?

Jesmo li išli svugdje gdje smo htjeli 
 ili 
nismo mogli,
ili 
nismo smjeli ?

Jesmo li rekli sve što srce je htjelo 
ili
se sve u tišinu sakrilo?


Jesmo li dali sve što smo htjeli dati 
ili 
smo čekali da nam se davno već vrati.?

Jesmo li rekli svima koliko nam znače
 ili 
smo mislili da i bez toga oni znat će?


Jesmo li napravili sve o čemu smo sanjali 
 ili 
smo se na najgore izgovore oslanjali ?



Jesmo li  rekli istinu koju je neko trebao znati
ili 
će u beskraj laž da nas prati? 




Prijatelju reci mi  : 

" Jesmo li napravili sve ? 
Jesam
 li ti dovoljno pokazala , 
da volim te ?! "




Goran Tadić





Sve će to, mila moja, 
neko, umesto mene,
 doreći, dopisati, domilovati, 
doljubiti.
 Prepusti se,
 ne varaj ga uspomenom na mene. 
Ne dopusti da ti draže od njegovih reči i milovanja,
 budu moje
 neizgovorene reči i izostali dodiri. 
Ne dopusti da te moji propušteni poljupci prate kao kletva. 
Prepusti se mudrijim rečima,
 nežnijem milovanju, vrelijim poljupcima
 i ako ne budu takvi.
 Jednom ćeš morati da se prepustiš i nadoknadiš ono što si sa mnom propustila.
 Zavoli ga i nemoj da kriješ to od njega, 
jer će zauvek sve ostati nedorečeno,
 nedopisano, nedomilovano i nedoljubljeno.

 Ne smeš dopustiti da prođeš kao ja.
 Zaboravi, mila moja, ima ko da pamti.

Leonard Cohen - Bird On The Wire

Slikovni rezultat za cempres kisa



Čudni su četinari. 
Bog šalje kišu, a njihovo se lišće ne ukvasi,
Bog šalje sunce, a oni se ne raduju. 
Bog šalje vetar, a oni se ne ljuljaju,
Bog šalje san i smrt drveću,
 a oni se zelene.

Ali kad u uđeš u šumu,
ti osetiš da se tle pod tvojim korakom ugiba i noga ti upada u nešto mekano i trulo.
To su milijarde iglica koje su, 
kao suze ponosita čovjeka, 
nečujno i nevidljivo pale.
I vidiš sitne tačkice stvrdnute smole koja je,
 preko noći,
u času crnog mraka, kad ni najbliži sused ne može da vidi,
potekla iz srca koje se u bolu steglo.






"Šta ako zaspiš i šta ako spavajući sanjaš?

I šta ako u svom snu odeš na nebo i tamo ubereš čudan i nepoznat cvet?

I šta ako, kad se probudiš, on još uvek bude u tvojoj ruci?

Šta tada? "

Dipak Copra






" Kada čovek dublje zagleda u dušu sveta
 lako shvati da na svetu uvek postoji jedna osoba 
koja čeka onu drugu,
 bilo to nasred neke pustinje
 ili
 nasred nekog velikog grada.
I kada se te osobe sretnu i njihovi pogledi se ukrste,
 sva prošlost i sva budućnost gube svaki značaj.
 I samo postoji taj trenutak."





"Sva tuga, sav teret koju ova bolest nosi staje u jedan treptaj tvog oka.
 Sva ljubav i sreća koju sam do sad osetio staje
 u tu jednu jedinu priliku
 koju nikad nisam dobio od tebe. "
Žarko Laušević


Leonard Cohen - Bird On The Wire