♡ ڿڰۣڿڰۣڿڰۣ-----

Don ♥•*¨*•. t ♥•*¨*•.Speak

Dobrodošli na ove stranice
Neću Vam predstavljati sadržaj bloga.
Najbolje će biti da Vam se sam predstavi.
Prošetajte ovim stranicama i sami odlučite koliko ćete se zadržati .
Zadržite se onoliko , koliko Vam prija.

To je uvijek najbolja mjera.
ღϠ Lily ₡ღ

28. srpnja 2023.



Razumijem kako se može gledati na zemlju i biti ateist, 
ali ne razumijem kako se noću može gledati u nebo, 
a ne vjerovati u Boga.

Benjamin Franklin
 


Objavio/la u Nema komentara:

25. srpnja 2023.

JuLskE OlujE 2023 .e ~ Ej , julske iluminacije 23.e

 

Objavio/la u Nema komentara:

21. srpnja 2023.

CVJETNI OSJEĆAJ


 

Cvijeće 
je muzika zemlje.
Sa zemaljskih usana izgovoreno bez zvuka.
Edvin Karan



Cvijet 
ne pomišlja da se takmiči sa cvijetom pored njega. 
Samo cvjeta.
Zen Šin

Cvijeće 
uvijek čini ljude boljim,srećnijim i korisnijim; 
ono je sunce, 
hrana i lijek za dušu.
Luter Berbank



Privlačnost cvijeta je u njegovim kontradikcijama 
– tako delikatnog oblika,
ali snažnog mirisa,  
- tako male veličine, 
a velike ljepote,
- tako kratkog života, 
a dugog dejstva.
 Teri Guillemets



Cvijeće 
je kao prijatelji;
 unosi boju u vaš svijet.
 Nepoznat

Ljubav je
 kao divlje cvijeće; 
često se nalazi na najnevjerovatnijim mjestima.
 Ralf Valdo Emerson



Kad bismo mogli jasno da vidimo
čudo jednog cvijeta,
cijeli naš život bi se promijenio.
 Buda



Najboljа veza 
je između baštovana i cvijeta. 
Baštovan njeguje i cvijet cvjeta.

Carole Radzivill


Ljubav je 
kao prelijep cvijet
koji možda ne dodirujem, 
ali 
čiji miris baštu čini mjestom uživanja.
Helen Keller





Iznikla je ljubav 
kao cvijeće, 
uzgajala je baštu u svom umu,
 a čak 
i u najmračnijim danima, 
iz njenog osmijeha 
sunce je još uvijek sijalo.

 Erin Hanson

Objavio/la u Nema komentara:

20. srpnja 2023.

Ibrica Jusić - Šalom Sara (Official lyric video)







Objavio/la u Nema komentara:

19. srpnja 2023.

Oluja u Ulici vojvode Pere Krece


 Doživjeh sinoć pravu oluju na otvorenom.

 Tražila sam spas od nesnosne vrućine 
uz Vrbas u večernjim satima, tačnije na tzv.Švedskoj plaži.
 Bilo je ugodno, sjediti u društvu, ćaskati  na obali Vrbasa i hladiti se. Pirkao je vjetrić. Odjednom nebom se prosuše munje i poče sijevati.  
Krenusmo sa plaže oko 22.00 časa , ali je bilo kasno.
Trebale smo poći ranije.

Na samom izlazu s plaže, poče da duva snažan, olujni vjetar i da se grane savijaju i pucketaju, odvaljujući se od drveća.

 Krcka drveće. Padaju grane. Pljušti kao iz kabla. Vjetar snažno duva, podiže nam krajeve haljinice. Nestade struje.  

Nastade mrak ! Grmi! Sijeva! Neprijatan osjećaj.

Ljudi u panici, trče, pa i mi sa njima , anatomske japankice marke "Grubin" koje su jako ugodne, više nisu , kližu se s nogu i otežavaju bijeg od olujnog nevremena. 

 Biciklisti jure ka gradu. 

"Bin - bin" romobili jure sa svojim vozačima pored nas dvije. 

Trčimo prema "Alibabi", kultnoj kafanici. U 22.21 čas smo pod velikim otvorenim suncobranom u dvorištu iste, sa mnoštvom nepoznatih ljudi koji su utočište od oluje našli ovdje.

 Kafana je zatvorena. 

Kelner nervozan. Mi smo mu smetnja. Spremio bi baštanski mobilijar i išao bi kući.Dosta mu je njegovog dana. Mi nemamo gdje.

Pozivam taksi "Patrol", "Bel" , nema slobodnih vozila. Naći taksi je prava  misija . Nema dovoljno vozila. Svima je potreban.

 Odustajem od daljih poziva.

Nastavljam put ka stanu i nailazim na oborena stabla na putu...

Drago mi je što stabla nisu pala u času, dok sam prolazila pored njih. 

Grozna slika. Ulice mokre i prljave. 

Cvat lipe  nataložio se na trotoaru, nataložen postaje  klizav , izvodim  piruete kao u umjetničkom klizanju i nadam se da ću u komadu stići do stana. 

Pokisla, ali sretna, moglo je biti i gore.

Bilo je najava da je
jako olujno nevrijeme zahvatilo  u poslijepodnevnim časovima južnu Austriju i  da se preko Slovenije  premjestilo  u Hrvatsku,
 te da će stići će i u BiH .

Nisam poslušala meteorološku prognozu.
 I stiglo je i mene... 

Nema običnih trenutaka, svaki trenutak je poseban, ako ga učiniš takvim.
Ovaj ,svakako nije običan.
Hm, "sister", i "storm" doživjesmo !
We survived the storm.
We survived the storm in Vojvoda Pere Krece Street!
Objavio/la u Nema komentara:

15. srpnja 2023.

Thank you for your time spent with my pages




Bosnia & Herzegovina
113K

France
88.1K

Serbia
14.6K

United States
11.8K

Canada
6.34K

Germany
6.16K

Russia
5.22K

Ireland
5.21K

Ukraine
4.98K

Singapore
3.58K

Croatia
3.28K

Netherlands
2.62K

Belgium
1.66K

Montenegro
1.33K

China
906

Sweden
851

Poland
612

Austria
494

Indonesia
440

Other
9.68K


Many thanks to all of you
 from the above list
Lily ~ Krin
Objavio/la u Nema komentara:

5. srpnja 2023.

Adio ✿




" Istina je da smo gostoljubivi, 
ali samo dok nam se gost ponaša pristojno. 
Mi nismo pristalice protjerivanja, izbjegavamo ekstremizam. 
Sve se može pristojno, mirno, kompromisno. Nikakvo protjerivanje, 
nikakvi ekstremizmi, sve sa mjerom i elegancijom. Pa, kad tako mi,
 tako mogu i stranci kad su kod nas. 
Čim se neko razbahati, a mi njemu:
"Adio!"".

EstoriL 
(ratni romman)
 Dejan Tiago
 - Stanković
Objavio/la u Nema komentara:

4. srpnja 2023.


 PONOVO SU OPET ZURILI U PRAZNO,ĆUTKE, SVAKO U SVOJ NEDOGLED.
OSTALI U TAKO DUGO,NEPOMIČNO,ZAGLEDANI.

EstoriL

Objavio/la u Nema komentara:


 PREGLEDALA NACIONALNA KOMISIJA ZA CENZURU ~ ESTORIL

Afera?
Afera plane i splasne kad odete dva-tri puta
u krevet.
Ovo je draga moja,ljubav.

Objavio/la u Nema komentara:

3. srpnja 2023.

ESTORIL

 



SREĆA 

JE ODNOS IZMEĐU ONOG ŠTO TI TREBA

 I 

ONOGA ŠTO IMAŠ.















PORTUGAL je zemlja Portugalaca, 
i
 mi, 
može biti,
imamo svojih mana,ali je jedna stvar sigurna: 
 mi ne volimo rat i zbrku.
Ima ko misli da je normalno ratovati,
 ali mi, eto,uzimamo pravo 
da 
ne delimo to mišljenje.
Ima čak nekih ljudi koji kažu da smo kukavice.
 Pa šta onda?
 Neka smo.
Bolje živ kukavica, nego mrtav heroj.

Je l tako ili nije?
Zbog naše ljubavi prema miru i redu,
činimo sve da kod nas bude red i mir.
 I nameravamo da nastavimo s tom našom dobrom tradicijom.
 
Mi ovde nećemo trpeti nikakva
 sukobljavanja!
 Tačka.

Ko se tamo napolju s kim džapa, 
to nas uopšte ne zanima.

UOPŠTE.

Objavio/la u Nema komentara:

Tužni raj



( A zašto moraš tako daleko
 pitao je dječak Velikog Čovjeka?)


 

( Rat je svugdje u Evropi,1942.godine ;
 progoni ljudi, 
dok je Lisabon slobodna teritorija na
kojoj mnogi traže spas.) 


  Više ne mogu da izdržim ovde. 
Jednostavno moram iz Evrope. 
Divno je mesto. 
Ali sad liči na nekakav svetao,tužni raj.
Dok gledam ljude oko sebe
 osećam teskobu.
Ne osećam prezir,ni ironiju,samo blagu teskobu.
Kao kad u zoološkom vrtu 
posmatraš poslednje preživele primerke nekakve skoro izumrle vrste.
Gledam ih 
kako se pretvaraju da se ništa neobično ne događa. 
Kako se kockaju 
u ogromne pare da bi se osetili živima.
Kao nekakvo 
lutkarsko pozorište,ali žalosno.
Osećam se kao da sam zarobljen
 u ovoj nezdravoj lepoti kao komarac u ćilibaru
...
Ne znam kako će mi tamo biti( misli na Ameriku),ali ne očekujem mnogo.
Samo ne želim da više budem izbeglica.
 Ne želim da budem ni emigrant.
Hteo bih da budem samo putnik.
Samo to. 

Objavio/la u Nema komentara:

OAZA ~ SKRIBOMANIJA

 (Omiljena razbibriga dječaka bila je zapitkivanje, pa zapita)

"Je li lepa pustinja?"

"U pustinji je najlepše to što negde u njoj postoji oaza.

"Jesi i otrkrio neku oazu?"

"Nadletao sam neke. Video sam iz vazduha."

 

(A šta si radio, kad ne letiš?)

Najviše vremena sam provodio pišući.

To mi je bila faza skribomanije.

"Skribomanija je neka bolest?"

Veliki Čovek 

kao da nije umeo da odgovori.

Objavio/la u Nema komentara:
Pretplati se na: Postovi (Atom)