Čovjek ne živi ono što jeste,
već ono što želi biti: ne živi s izvornim licem, već s naslikanom, umjetnom maskom.
Čitav problem je u tome.
Čitav problem je u tome.
Kada se rodite, lice je vaše – ali malo pomalo, društvo vas počne oblikovati po svom:
počinje ono izvorno lice gurati u drugi plan, i da vam istovremeno nudi najrazličitije maske – za svaku situaciju po jednu – jer jedno lažno lice uopće nije dovoljno.
Situacija se stalno mijenja, i zato vam je nužno da pri ruci imate mali milijun umjetnih lica.
Od jutra do večeri, pa od večeri do jutra, vi koristite na tisuće maski.
Kada primijetite da vam u susret ide neki moćan i uticajan čovjek, vi promijenite masku.
Ako vas prosjak mimoilazi, u trenutku ste drugačiji.
Sve vrijeme, svakog trenutka, dešava se neprestana promjena na licu.
Čovjek mora biti svjestan toga, jer stvar je sada postala tako mehanička,
da izmiče pažnji: lica se mijenjaju sama od sebe.
Sluga ulazi u sobu: vi ga ne udostojite ni pogledom, i ponašate se kao da nikoga nema, kao da je ništavilo ušlo u sobu.
Ali, kada vaš šef udje, odjednom skačete, presamićujete se od napora i ulagivanja, lice vam sija, pozdravljate, slavite, baš kao da je Bog osobno došao da vas posjeti.
Posmatrajte pažljivije svoje lice, tu promjenu kojoj se ne vidi kraj.
Gledajte se u ogledalu i mislite o svim licima koja možete promijeniti.
Napravite lice koje najčešće nosite kada ste sa svojom ženom.
Sada napravite ono lice koje oblačite s voljenom, sada ono pohlepno, pa ono kada ste ljuti,
kada osjećate seksualnu želju, licem dočarajte nezadovoljstvo, i osujećenost.
I samo gledajte pažljivo: vi niste jedan čovjek – vi ste gomila, masa.
Čakćete vremenom otkriti da jednostavno ne možete povjerovati da
“takvo i takvo”
lice uopće pripada vama.
“takvo i takvo”
lice uopće pripada vama.
Ogledalo je pravi blagoslov.
Pred njim možete i meditirati, mjenjajući lica – to će vam dati uvid u lažnost vašeg vlastitog života.
A nijedna maska koju ste vidjeli ne predstavlja vas. Ništa od svega toga nije ono što vi sami jeste.
♥✿⊱╮
