" Pijesak
ipak postoji samo zato da bi se od njega gradile pješčane kule ,
pa makar samo i za jedan trenutak postojanja ,
samo dok im
sunce zagrijava vrhove ".
sunce zagrijava vrhove ".
(A onda su dječaci saznali ko im ruši njihove kule ,
koje su sa toliko entuzijazma i ljubavi gradili.
Nisu to bile djevojčice.
To su bili ribari koji zaneseni svojim poslom,
nisu ni primijetili da ruše kule
njihovih snova .)
Šteta što se jugoslovenska književnost isparčala
kao i njene državice.
Tako dijete koje uči srpski jezik ,
jer je u njemu zastupljena uglavnom srpska književnost ,
neće upoznati makedonsku književnost
npr. Zorana M. Jovanovića,
iz koje je preuzet gornji citat.
Drago mi je što pripadam generaciji koja je s jednakom ljubavlju čitala
Kočića , Ćopića , Krležu, Mažuranića
kao i Samokovliju ...
(i tako u jedan veliki krug )
Župančića, Podgoreca, Crnjanskog ,
ali
i Hesea, Tvena, Remarka, Balzaka,
Kronina, Bokača, Petrarku...
Omeđen um i nije neki um. Liči na usamljenu bulku , omeđenu kamenom
Omeđenost je omeđenost ,
pa da je omeđena i zlatnom žicom.
