Šešir stari mi na glavi a nebom mjesec lampe pali,
pa zazvuče, ko dukatima, riječi koje Balaš ima.
pa zazvuče, ko dukatima, riječi koje Balaš ima.
Dok prebire po rimama, kao da sam tamo s' njima,
uvijek tiho i podatno, doluta na moje platno.
Tu na moje strune, kao fina pahulja na snijegu,
lebdi svaki pokušaj u bijegu
i ne vrijedi na taj put to je uvijek začarani krug.
Tu kad jesen zavre, zamirišu kesteni po selu
pa zazvone praporci na snijegu
i k'o obris svud nazire se začarani krug.
Zbog toga još odolijeva da pjevuši i da sniva.
Na kantar je srce stalo sve što pamti da l' je malo?
Naposljetku neko bira, da te svrsta sa svecima
il' u prah da te vrati po kom drumu da te pamti.
Nema komentara:
Objavi komentar