Nijedan od puteva ne vodi unazad,
ni ka vuku ni ka djetetu.
Na početku svega ne nalaze se nevinost i bezazlenost;
sve što je stvoreno,
i ono naizgled najjednostavnije, već je grešno,
već je mnogostruko, već je bačeno u prljavu rijeku postanka i nikada,
nikada više ne može da pliva uzvodno.
Put u nevinost, u nestvoreno, put ka Bogu ne vodi unatrag, već unaprijed,
ne ka vuku ili djetetu, već sve dublje u grijeh,
sve dalje na putu da se postane čovjek.
Ni samoubistvo, jadni Stepski Vuče,
neće ti u stvari pomoći,
moraćeš da pođeš dužim, tegobnijim
i mučnijim putem da postaneš čovjek,
moraćeš da svoju dvostrukost umnogostručiš,
a
svoju složenost učiniš još mnogo složenijom...
Bio jednom neko po imenu Hari, nazvan Stepski Vuk.
Išao je na dve noge, nosio odelo i bio čovjek, ali je ustvari ipak, eto, bio vuk.
