Poljubac ruže
Sam na moru, stajao je stari sivi toranj
Postala si
Svjetlo na mojoj tamnoj strani
Ljubav je ostala
Droga koja uzdiže, a nije tableta
Ali, jesi li znala
Da kad sniježi
Moje oči postanu velike
I svjetlo koje isijavaš se može vidjeti
Dušo, uspoređujem te s poljupcem ruže na sivilu
O, što te više dobivam, to te jače osjećam
A sada, kada tvoja ruža cvjeta
Svjetlo razbija sumornost u sivilu
Ima tako puno toga što ti muškarac može priznati, reći
Ti si moja snaga, moje zadovoljstvo, moja bol, dušo
Ti si meni kao ovisnost koja raste i koju ne mogu poreći
Hoćeš li mi reći je li to zdravo, dušo?
Ali, jesi li znala
Da kad sniježi
Moje oči postanu velike
I svjetlo koje isijavaš se može vidjeti
Poljubila me ruža u sivilu
Poljubila me ruža
Poljubila me ruža u sivilu
Trebao bih pasti cijelom dužinom
Poljubila me ruža
Poljubila me ruža u sivilu
Ima tako puno toga što ti muškarac može priznati, reći
Ti si moja snaga, moje zadovoljstvo, moja bol, dušo
Ti si meni kao ovisnost koja rate i koju ne mogu poreći
Hoćeš li mi reći je li to zdravo, dušo?
Ali, jesi li znala
Da kad sniježi
Moje oči postanu velike
I svjetlo koje isijavaš se može vidjeti
Da, uspoređujem te s poljupcem ruže na sivilu
O, što te više dobivam, to te jače osjećam
A sada, kada tvoja ruža cvjeta
Svjetlo razbija sumornost u sivilu
A sada, kada tvoja ruža cvjeta
Svjetlo razbija sumornost
U sivilu
The Butterfly Effect
“Rečeno je
kako nešto maleno poput lepršaja leptirovih krila može u konačnici uzrokovati tajfun na drugoj strani planete.”
Moulin Rouge
“Nema zakona. Nema granica. Jedno pravilo. Nikada se ne zaljubi.”
The secret history ~ Donna Tartt
That's my favorite umbrella
Kišobran se izokrenuo.
Kratko je živio vlastitim strašnim životom, kriješteći i lamatajući žicama,
nalik na pterodaktila;
uz iznenadan ,oštar krik, ona ga ispusti kišobran s istog trena vine tri metra u zrak, obrnuvši se jedanput, dvaput, prije nego se zaglavio u visokim granama jasena.
"Prokletstvo", reče ona gledajući prema njemu i potom prst iz kojeg je istjecao tanak mlaz krvi ." Prokletstvo,prokletstvo, prokletstvo." ...
"To mi je najdraži kišobran."
The secret history ~ Donna Tartt
Neke su stvari previše teške da bismo ih shvatili odmah .
Druge su razgolićine, nesuvisle, nezbrisive u svom užasu,previše strašne da bismo ih uopće shvatili.
Tek kasnije , u samoći , u sjećanju, dolazi do spoznaje,
kad se pepeo ohladi, kada žalobnici odu, kad se okrenemo oko sebe i zateknemo se , na naše veliko iznenađenje ,
u potpuno drugačijem svijetu.
S nekom nadnaravnom lukavošću , uvijek je znao u koju žicu dirnuti i u kojem trenutku...
Na papiru postoji nekakva simetrija .
Sad kada to moram provesti u djelo ,shvaćam koliko je zastrašujuće složeno.
Stvarnost je čudnija od fikcije.
U glavni grčki aksiom (helenski purtizam ) spada shvatanje:
~ženu su smatrali nižim bićem u odnosu na muškarce,
~muškarci imaju prijatelje,
~žene imaju rođake,
~ a životinje imaju vlastiti rod .
Ni dandanas ne osjećam ništa što bi nalikovalo na ljutnju prema tebi.
(P.S.Strašna knjiga)
Do kraja vrimena
San o životu
A onda će spustiti pogled, zaćutati i tek nakon nekoliko trenutaka reći:
Vidite, ja stvarno mislim da je ispao kako treba.
I jesi, zbilјa
Samo ti je san o životu,
za dva broja veći od života.
Vjerovanja
Košulјu tresni put otvorenog prozora, pa je onda obuci.
Da se uspomene provjetre i da se dese svježe stvari.
V j e r o v a nj e ♡
A ako te nešto boli – te tajiš; ako te neko tuče – a ne možeš da prijaviš;
ako te tuga grli – pa te pati…
pođi do zida gdje nema ništa, nasloni čelo i uzdahni.
Sklopi oči i izreci “mnogo mi je ovih loših stvari…
skini s mene tereta ili mi podaj leđa od kamena”.
Nešto od to dvoje će da se ostvari.
Obećavam.
Z i d o v i s u s t a r i č u v a r i ♡
Ernest Hemingvej
"Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uživao i da bi je prodao na pijaci, pomisli on. Ubio si je iz ponosa i zbog toga što si ribar. Volio si je živu, a voliš je i mrtvu.
Ako je voliš, nije grijeh ubiti je.
Ili je onda još veći?"
Demijan
Ljudi koji ne trče za stadom, svuda su retki.
Ima i ovdje pogdje koji....
svugdje vlada suzbijanje u zajednicu i stvaranje stada,
ali nigdje ni traga od slobode i ljubavi.
Oni tačno znaju koliko je grama baruta potrebno da se ubije jedan čovek
ali ne znaju kako da se moli bogu,
ne znaju čak ni kako se može biti srećan
bar jedan sat.
Počeo sam da naslućujem kako se ljubav može imati trajno i besmrtno.
"Ljubav ne mora da moli", reče ona, "niti da traži."
Ljubav mora da ima snagu da u sebi samoj dođe do izvesnosti
Onda više neće biti vučena, nego će ona vući.
Sinklere, vašu ljubav vučem ja.
Ako me ona nekad povuče, ja ću doći.
Uvek je teško roditi se.
Vi znate ptica se s mukom probija iz jajeta.
Nemojte se predavati željama u koje ne verujete.
Te želje morate napustiti,ili ih morate valjano želeti. Ako budete mogli jednom tako da molite da ste u sebi potpuno ubeđeni u ispunjenje, onda je i ispunjenje tu.
Ali, vi želite pa se opet kajete i pri tome se plašite.
Kao kakvo divno čudo prože me nešto kad saznadoh da moja slika iz sna, živi na zemlji.
Postojala je, dakle.
Strela koju sam odapeo i ja,
njega je u srce pogodila
uzeta iz njegove vlastite ostave
Ljudi kao vi i ja su sasvim usamljeni,
ali imamo potajno zadovoljenje što smo drugačiji,
što želimo ono što je neobično...
On ne sme da bude revolucionar, ni pionir, ni mučenik.
To se ne da zamisliti. ...
Ne nije se dalo zamisliti.
Ali se moglo sanjati, moglo se predosećati, moglo se naslućivati ....
Čovek je smeo hteti samo sebe,
samo svoju sudbinu.
Pravi poziv za svakoga bilo je samo jedno doći do sebe samoga.
Bilo da on okonča kao pesnik ili kao umobolnik ,
kao prorok ili kao zločinac
to nije bila njegova stvar , to jest, to je na kraju krajeva bilo bez značaja ...
bilo je begstvo u gomilu, bilo je prilagođavanje
i
strah od vlastitog unutarnjeg bića.
Vatra je dogorevala i utrnula se i sa svakim plamenom koji je prestao da puckara osećao sam kako se gasi nešto lepo i srdačno,
što se nije moglo vratiti.
Među nama nije došlo do neke svađe, do neke scene...
ali je to ipak bio trenutak u kome se iluzija između nas raspala
u šaroliku polupanu parčad.
Ljubavna pesma
Hteo bih da budem cvet kraj puta, a ti da naiđeš niz dolinu, da me ubere tvoja ruka, i večno me uzme u svojinu.
Hteo bih da sam i vino rujno, da ti potečem grlom belim, pa – kad se slijem s tobom bujno tebe i sebe da iscelim.
Herman Hese
Nema komentara:
Objavi komentar