PONEKAD DOLAZIM PONEKAD ODLAZIM

O nastanku knjige Nevidljiva Iva, 

Zvonimir Balog je rekao : 

"...Padale  su u meni neke duge kiše
 Grijalo neko nezadrživo sunce i sjemenke pjesama, bačene u mene kao crv u trešnju u doba cvatnje, počele su bubriti, klijati, listati,...
rasti zajedno sa mnom, 

da bi na kraju došlo do nekog sitnog  divljeg nejestivog ploda.
Neke pjesme su, 
opet,  plod hladnih kiša, dugog mraka i želje da se Sunce pojavi i da ga bude dovoljno svima.
Ove  pjesme moji su zamci u pijesku,
 mostovi kojima  sam pokušavao prebjeći na drugu stranu , 
GDJE JE IGRA I RADOST.

Idu dani, traju snovi 

vrijeme s nama putuje 

al' na jednom mjestu uvijek 

naša duša ostaje 

naša duša ostaje