Zvonimir Balog je rekao : 
"...Padale su u meni neke duge kiše
Grijalo neko nezadrživo sunce i sjemenke pjesama, bačene u mene kao crv u trešnju u doba cvatnje, počele su bubriti, klijati, listati,...
rasti zajedno sa mnom,
"...Padale su u meni neke duge kiše
Grijalo neko nezadrživo sunce i sjemenke pjesama, bačene u mene kao crv u trešnju u doba cvatnje, počele su bubriti, klijati, listati,...
rasti zajedno sa mnom,
da bi na kraju došlo do nekog sitnog  divljeg nejestivog ploda.
Neke pjesme su,
opet, plod hladnih kiša, dugog mraka i želje da se Sunce pojavi i da ga bude dovoljno svima.
Ove pjesme moji su zamci u pijesku,
mostovi kojima sam pokušavao prebjeći na drugu stranu ,
GDJE JE IGRA I RADOST.
Neke pjesme su,
opet, plod hladnih kiša, dugog mraka i želje da se Sunce pojavi i da ga bude dovoljno svima.
Ove pjesme moji su zamci u pijesku,
mostovi kojima sam pokušavao prebjeći na drugu stranu ,
GDJE JE IGRA I RADOST.
Idu dani, traju snovi 
vrijeme s nama putuje 
al' na jednom mjestu uvijek 
naša duša ostaje 
naša duša ostaje


Nema komentara:
Objavi komentar