PROŠLOST JE LIJEPA,
JER TADA NE SHVATAMO EMOCIJE KOJE IMAMO.
SHVATAMO IH TEK KASNIJE
I
ZATO NEMAMO EMOCIJE O SADAŠNJOSTI
VEĆ
SAMO O PROŠLOSTI.
Čudno je kako ljudima koje volite
dajete tolike moći nad sobom.
JEDAN OD DIJELOVA ROMANA KOJI MI SE MNOGO DOPAO - JE DOLE NAVEDENI O HODANJU NA VJETRU:
Nepomično me je gledao.
Nije shvatio.
"Samo stojim", rekla sam. "Svi pokušavate da kompezujete, da vam tijela budu niža, jer vas visina plaši.
Ali grbljenje i hodanje postrance nisu prirodni.
Učinili ste sebe ranjivim.
Kad biste samo mogli da kontrolišite svoju paniku,
ovaj vjetar ne bi bio ništa".
"Onako kako vama nije ništa", rekao je.
"Znači vaše noge su jače?
Da li je to razlog što možete da stojite na ovom vjetru ?"
"Mogu da stojim na ovom vjetru, jer ne pokušavam da stojim na njemu",rekla sam . "Vjetar je samo vjetar.
Možete izdržati ove nalete na zemlji,
pa isto tako možete izdržati u vazduhu.
Nema razlike.
Osim razlike koju ste napravili u svome umu".
P.S.
Knjiga ima tešku tematiku.
Govori o odrastanju glavne junakinje Tare u velikoj mormonskoj porodici (po načelima nerazumljivim današnjoj civilizaciji, bez medicinske pomoći kada ju trebaju, bez pohađanja nastave, po strogim načelima odjevanja...,
"kao da u sišli sa druge planete".)
Prvi put se susrećem s ovakvom tematikom. Roman sam pročitala za nekoliko dana.
Tjera vas da ga čitate u svakom slobodnom trenutku.
Neobična, surova priča o odrastanju djevojčice Tare koja je mnogo puta bila izložena nasilju brata Šona, pa i oca, čak i majke koja zatvara oči pred nasiljem i ne pomaže kćerki, mada bi trebala.
Ipak
"Obrazovana"
je priča o borbi za pronalaženjem sebe.
To je priča o žestokoj porodičnoj odanosti i tuzi koja prati prekidanje najbližih veza. Tara je ispričala univerzalnu priču.
Memoare ~ uspomene,
u kojima Tara iznosi svoja sjećanja na događaje koje je sama doživjela i u kojima je učestvovala, kao i sjećanja na značajne ljude u njenom
odrastanju,
čija je suština obrazovanje i sve što ono nudi:
perspektiva da se život vidi novim očima i volja da se on promijeni.Ona ga je promijenila.
Uspjela je doktorirati, snagom volje, upornošću i trudom.
Borila se Tara,
borila, ali da li je ostala psihički zdrava, poslije svih tortura koje je preživjela u domu svoje porodice?
To je veliko pitanje...
ja vjerujem u Andrićev sud:
"Cijelog vijeka se liječimo od nesretnog djetinjstva".
Nadam se, da je savlada i ovu prepreku i da sretno živi. Mlada je i život je pred njom valjda bolji od ovih 27 koje su prošle u borbama sa ljudima koje voli:
"Čudno je kako ljudima koje volite dajete tolike moći nad sobom".
Nema komentara:
Objavi komentar