Istorijski čas o Banjojluci (kada se udruže istorijski aspekti i lijepa književnost )

 

 

Banja Luka je privlačila putnike od davnina, a neki su utiske i zapažanja o gradu prenijeli na papir, te tako sačuvali dragocjene podatke za današnja pokolenja.

Prvi zapisi o Banja Luci pojavili su se u 16. i 17. vijeku u vidu izvještaja biskupa Maravića i Jeronima Zlatarevi a o broju kuća i džamija u gradu.

Maravić je 1655. godine poslao izvještaj u Rim gdje navodi da Banja Luka ima dvije tvrđave bez zidova i 2000 turskih kuća i 15 džamija. 100 pravoslavnih i katoličkih kuća.

Zlatarević u svom izvještaju nadvojvodi Ferdinandu iz 1599, kaže da Banja Luka ima 5000 kuća. Mato Džaja je smatrao da su ovi podaci potrebni i vrijedni, jer su rijetki i teško je doći do istih. On ih je objavio u knjizi "Banja Luka u putopisima i zapisima”,  u izdanju Glasa, Banja Luka, 1962.godine. Tokom vjekova,ovaj grad,je doživljavao dramatične trenutke i zbivanja.

 

Praistorijska nalazišta u okolini Banja Luke svjedoči da su se ovdje nalazila naselja. Prvi stanovnici bili su Iliri, Tračani i Kelti. Kroz Banja Luku je prolazila cesta i vezala gradove Solin, Siscia, Sirmium (dakle, gradove Solin, Sisak, Sremsku Mitrovicu. Ostaci iz rimskog perioda su brojni).

 

Grad Banja Luka, prvi put se spominje  6.02.1494. godine u ispravi ugarsko – hrvatskog kralja Vladislava II u kojoj se navodi Juraj Mikulašić kao kaštelan Banja Luke. Ovaj grad se nalazio u Gornjem Šeheru s obje strane Vrbasa. 

U okviru tadašnje Banja Luke nalazilo se više gradova Vrbaški Grad (na mjestu Kastela),Zvečaj, Bočac, Kotor. 1527.godine sa turskom okupacijom Banja Luka postaje grad. Krajem 1527. Turci su zauzeli Jajce i Jajačku banovinu,a čim je palo Jajce, Andrija Radatović, zapovjednik Vrbaškog Grada “ zapali grad i varoš i sramotno pobježe.” 

 

1553. godine Banja Luka postaje administrativni centar, umjesto Sarajeva i tada počinje njezin razvoj. U Gornjem Šeheru razvija se građevinska djelatnost sve do 1688. godine, kada se razvoj zaustavlja zbog dolaska austrijskih četa. Oni su pri povlačenju zapalili gotovo sve objekte koje je izgradio Mehmed - paša. 

Donji Šeher, savremena Banja Luka, razvija se u značajan grad za vrijeme Ferhad - paše Sokolovića, posljednjeg sadžak - bega i prvog beglerbega od 1580 do 1588. Ferhad - paša je osnivač današnje Banja Luke na prostoru između Crkvene i Vrbasa izgrađen je Donji Šeher. U svoje vrijeme izradio je 216 objekata, između ostalog, poznatu džamiju Ferhadiju, mekteb (škola u kojoj se djeca uče osnovama islama); i turbe (mauzolej – natkrivena grobnica za sebe); šadrvan (javna česma u dvorištu džamije),

200 trgovačkih dućana (radnji), dakle čitavu čaršiju ( dio grada).

 

 
Evlija Ćelebija, turski putopisac, posjetio je Banja Luku, 1660. godine. Oduševilo ga je bogatstvo i jeftin život u gradu, prije tursko - austrijskih ratova i vidio je grad u njegovom najvećem usponu. On piše da je svaka bolja kuća imala vinograd, baštu i ružičnjak. Oko Banja Luke ima oko 70 izletišta. Evlija je zapisao da trgovci odlaze u Beograd, Skoplje, Solun, Sarajevo, Split, Veneciju i Trst da trguju u 18. i 19.vijeku.

 

Izgubivši položaj glavnog grada Banja Luka stagnira sve do austro -ugarske okupacije 1878.Banja Luka je osjetila teške posljedice austrijsko - turskih ratova od 1683 do 1739.

Austrijske čete su dva puta prodirale u Banja Luku i ostavile pustoš i palež 1688 i 1737. U vrijeme tih ratova bilo je gladnih godina, požara i kuge. Naročito, 1732 bila je velika epidemija kuge u kojoj je umrlo 7000 ljudi u Banjojluci.

Ljetopisac fra Nikola Lašvanin iz 18.vijeka ostavio je zapis o gladi u Banja Luci: "U Banja Luci koga bi obisili, obnoć bi ga gladni ljudi svega izili, a u to vrime paše siciaše i višaše uskoke i raju ". 

 

 

Austrijske čete pod vodstvom generala Hildenburghausen u borbi s turskom vojskom imale su velike gubitke, procjena je oko 6000 vojnika i 300 ranjenih.

 

Od kraja 18.vijeka do 1851. godine Banja Luka je stalno u opadanju. Omer paša - Latas preuzima operaciju 1850 - 1851 protiv bosanskih feudalaca koji su pružali otpor sultanovim reformama.

 

Krajišnici su  1851.g. ušli u Banja Luku i tu ostali mjesec dana i o tome je zapis ostavio I. F. Jukić.  Omer - paša je u martu 1851 ušao u Banja Luku, bez borbe, nakon što je kod Jezera pobijedio Krajišnike. Uhapsio je mnoge ugledne ljude i prema njima primjenio oštre mjere, a kuće ustanika koji su pošli prema Uni, porušio.

 

Kukuljević navodi kako u Bosni djeluju zborovi - medžlisi u kojoj su raja, samo formalno tu. Njihova riječ ne važi. Trebalo je zadovoljiti reforme koje je sultan Mahmud II htio provesti, ali u stvari u medžlisu i dalje odlučuju feudalci i predstavnici turske vlasti.

 

Od 1850 - 1875 u gradu počinje gradnja  osnovnih škola, popravljaju se drumovi, uvedena je pošta i telegraf sa Bihaćom  i Sarajevom. 1852 otvara se austrijska konzularna agencija, koja će poslije - 1870, postati konzulat. 1873 proradila je željeznička pruga Banja Luka - Dobrljin. To je 1. i jedina pruga koju su turci u Bosni podigli.

Začeci industrije u Delibašinom Selu 1869.g. sa dolaskom trepista. 1853.g. trgovci su osnovali svoje vijeće. 1870.g. počeo je raditi trgovački sud za Banja Luku i Bihać. 1859. osnovana kataločka osnovna škola, a 1864. godine srpska osnovna škola. 1862.g. niža srednja škola za sve konfesije.

1866.g.srpska - pravoslavna bogoslovija koja je radila do 1875. U njoj je radio Vaso Pelagić kao nastavnik i kao upravitelj. U noći su turski vojnici pohvatali đake bogoslovije i osudili ih kao bajagi kao rđave ljude. Pelagić je protestirao kod turskih vlasti, pismenim putem, zbog čega su ga protjerali u Malu Aziju. Škola je radila 3 godine i završilo ju je 69 đaka, a upisalo 219.učenika za vrijeme njenog postojanja. 1872.g. svoju školu su "otvorile sestre milosrdnice", koju su pohađale katolička, pravoslavna i jevrejska djeca.

Sve to nije popravilo loše stanje u kmetovskom, neslobodnom narodu. Vlast se gubila, predosjećajući propast i bivala sve nasilnija. Vuk Jelovac je zapisao u svojoj knjizi "Banja Luka u prošlosti" u gradu od 1871 -1875: "Učestaše prijetnje i napadaji, koji napraviše čitavu uzbunu među hrišćanskim trgovcima u Banjoj Luci i Bosanskoj Gradiški. Neki od Srba od straha pobjegoše u Slavoniju".

Dopisnik novosadske "Zastave" 15. 07. 1975. god. javio je iz Banja Luke: "Sadanji ustanak buknuo je pre  vremena...Turci pljačkaju na sve strane...Svaki čas se viđa kako Turci nose u trijumfu u svojoj torbi po koju hrišćansku glavu po varoši, pa je najposle, ovdašnjem paši pred noge bacaju koji je veselo od sebe nogama odguruje ".

Francuski novinar, Šarl Irijart, došao je u Banja Luku 1875.g. i zadržao se mjesec dana. Napisao je knjigu "Bosna i Hercegovina", 1876. g. i pisao o teškom stanju u gradu: "Narod je ostavio kuće i zemlju... Zima dolazi a žetva trune te se gubi na tlu bez koristi za ikakvu osobu. Teror vlada i svako je sumnjiv, ne usuđuje se zaustavljati na cesti niti šaptati. Svi su pravoslavni sveštenici morali da pobjegnu, franjevci i trapisti koji imaju veliki upliv, mogli su da ostanu. Turci zaneseni uspjesima svete se Srbima. Došao sam u dosta teškim prilikama. Prošle noći čuo sam krikove i pucnjevu u tamnoj noći." (...)  Jedan dio Turaka zapalio je srpsku crkvu i ostaci se još puše, napisao je Irijart.

 

 

Želje ustanika nisu ispunjene, Berlinski kongres 1878, povjerio je mandat Austro-Ugarskoj da okupira Bosnu. Prilikom okupacije Banja Luka je opet doživjela dramatične dane. U Krajini su se muslimani spremali da oslobode Banja Luku. Oko 3000 naoružanih ustanika stiglo je iz Sanskog Mosta pod vodstvom  Hasan - bega Čekića. Njima su se pridružili Banjalučani. Bitka je otpočela 14.08.1878. god.u 07.30 časova. Bilo je oko 6000 ustanika stacioniranih oko petrićevskog samostana. Austrijskih vojnika je bilo malo dok nije stiglo pojačanje. Austrijanci su zapalili samostan i vojna situacija se preokrenula... i u gradu je bilo: " Sve porobljeno i spaljenjo. Dućani su paljeni,  gorili su petrolej,  špirit i mast, gusti dim bio je prekrio grad, a masa svijeta je pljačkala pune vreće kave, sapuna, pamu ka ...itd."


Poslije pobjede nad Krajišnicima, Austrijanci učvrstiše svoj položaj, počinju sa represalijama. Smrtne kazne nisu bile rijetke. Stradali su i ljudi, koji su potkazivani vojsci i policiji ( na osnovu denuncijancija ). O tome je pisao Eugen Kumučić u "Začuđenim svatovima  - Pod puškom"."Najnaturalističniji piščev tekst, paradoksalno, i nije roman nego memoarski zapis Pod puškom u kojemu je, deset godina nakon austrijske okupacije Bosne, ispisao doživljaje jednogodišnjeg dobrovoljca" (Slobodan Prosperov Novak). Kumičić je ostavio dragocjene podatke o izgledu grada poslije požara, o zatvorenicima - taocima, o radu prijekog suda (bio je sudski tumač na sudu), kao i o svojim susretima sa Ragib - begom Džinićem i Fazli - efenijom koji su bili u zatvoru. Kumičić je dao i lijepe opise avgustovske noći u Banja Luci. 

 

Austro - ugarska okupacija ubrzala je  društveni, ekonomski i kulturni razvoj zemlje. Strani kapital ulazi u Bosnu. Industrija se razvija. Otvaraju se rudnici. Eksploatišu šume ( Vukov gaj - Petar Kočić ). U gradovima se razvija trgovina.  Agrarno pitanje ostalo je nerješeno. Seljaci imaju velika davanja feudalcima i plaćaju velike poreze modernoj austrijskoj administraciji. Od modernih objekata treba spomenuti relku (gimnaziju) podignutu 1892 - 1895 nasuprot Kastelu. Djevojke je nisu mogle pohađati, pa je 1898.g. otvorena viša djevojačka  škola. 1886.g. počela je da radi prva štamparija. 1879.počela je s radom bolnica. Vodovod je izgrađen 1907-1908. Počeci industrije vezani su za dolazak trapista: pivovara 1876.g.; ciglana 1877.g; pa sirana, hidrocentrala za svoje potrebe. Država je podigla,samo, tvornicu duhana 1888.g. Glavni industrijski kapacitet drže trapisti. Industrija u Banjojluci je slobo razvijena. Austrija je eksploatisala ugljenokop Lauš.1885. Otvoren je hotel "Bosna", kapaciteta 12 soba. 

 

U narodu je, ipak, raslo nezadovoljstvo  jer je okupator gušio slobodni razvitak naroda i ometao je rješenje agrarnog pitanja, i tako održavao ogromne seljačke mase u ekonomskoj  bijedi i zaostalosti.

 

To dovodi do jačanja nacionalne svijesti naših naroda u Bosni i hercegovini i ujedinjenja sa ostalim južnoslovenskim zemljama u slobodnu i nezavisnu državu.

 

Prvi svjetski rat, briše Austro-Ugarsku, time likvidira okupaciju - aneksiju Bosne i Hercegovine i otvara neke nove puteve i novo istorijsko poglavlje u razvoju grada.