ja se zovem lidija deduš. lidija deduš iskače iz pitanja kao dita von teese iz čaše za martini, mokra od tupila i glupila, a on joj kaže: volim te takvu kakva si i nikad te neću ostaviti, ni u bolesti te neću ostaviti, ni u ludilu te neću ostaviti, ni na vrhu planine te neću ostaviti,ni u bačvi sa svijećama te neću ostaviti,ni iza sedam gora i sedam mora, ni na krovu ni u rovu, ni za sto života, ni za vrijeme strahota, nikad,nikad, kaže on, ali čekaj, samo, da uronim opet u svoj martini,možda se predomisliš,kaže ona i skače lastu u duboko alkoholno more.
⚓
