Tražim previše od ovih rima
od riječi što ne prilaze
kao uplašena jata riba...
Tražim previše od ovih žica
da ti svaka nota pristaje
i da ima tvoje crte lica
da tvoja je...
I uvijek ću te voljeti
i gorjeti
od prvog trena
za tobom žeđam.
Tražim previše od tebe, mila
da me tvoje usne pomlade
i da ljubav tvoja nema stida
nema predaje...
Tražim previše od ovih zica
da ti svaka nota pristaje
i da priča ova nema krivca
nema izdaje...
Kako napraviš da nisam običan
i da me ne vidis sa gore strane
i kako napraviš kad ti nisam komičan
koliko uzimam, a koliko dajem
Tražim previše od tebe, mila...
“Ograđujem se,
utišavam, slušam muziku.
Čudno djeluje na mene,
gotovo hipnotično,
s njom se ne sporim.
Ništa joj ne mogu.
Nemjerljiva je, sveobuhvatna, strašna po snazi,
ne mogu da je odvojim,
ne mogu da je doživljavam kao nešto izvan sebe,
useljava mi se u krv,
dišem njome”