Život je more

Život je more, pučina crna,

po kojoj tonu mnogi što brode.

Nije mi srce plašljiva srna.

Ja se ne bojim velike vode.

Lome me vali, nose me struje.

Oseka sreće, a tuge plima.

Šiba me nebo bičem oluje,

al' još se ne dam i još me ima.

U jutra rana plaše me senke

minulih dana.

Sećanja mutna kao u laži,

kao u snu...

Ipak se borim, ipak se nadam,

sve manje letim, sve više padam,

i sve su jače ruke sto me vuku dnu...

Možda će žena svilenog bedra,

koja me zove i pruža ruke,

uliti vetar u moja jedra,

do nove žene do nove luke.

Život je more.

Đorđe Balašević

Od Pariza do Perua, 

od Japana pa do Rima, 

od čovjeka luđeg stvora ne vjerujem
 da ima.

Nicolas Boileau

Čovjek se postepeno poistovjećuje 
s oblikom svoje sudbine; 

čovjek se, u krajnjoj liniji, pretvara u svoje okolnosti.

Bio sam odgonetač zagonetke, 
osvetnik, božiji svećenik,

ali prije svega sam bio 
zatvorenik.

Iz neumornog labirinta snova 
vratio sam se u tvrdu ćeliju kao u svoj dom. 

Blagoslovio sam vlagu, tigra, svjetlost,
 moje ostarjelo bolno tijelo, 
tminu, kamen.

Jorge Luis Borges

(Božje pismo)

Samo je onaj neko koji nešto voli. 

Ne biti ništa i ništa ne voljeti 
jedno je isto

Ludwig Feuerbach