Niko izvan nas
nema moć uvrijediti nas ako mu mi to ne dozvolimo.
Nikome izvan sebe
ne bismo smjeli dati tu moć, a to zahtijeva dobro poznavati samu sebe.
Moramo maknuti sve svoje maske i iskreno sami sebi priznati kakvi jesmo,
što nosimo u sebi,
koje su nam vrline i koje mane.
Ono što sebi ne želimo priznati,
poput sjene ide za nama,
a vanjski nam svijet poput ogledala to prostire kroz
"uvrede".
Uvrede su
prilika da dublje zaronimo
u sebe i pitamo se
što nam to i zašto smeta i zašto nekome izvan sebe dajemo moć da nas može uvrijediti.
Zar nije lakše
sam sebi priznati
npr. da nam je znanje ograničeno,
nego da smo u grču da neko ne sazna
da nešto ne znamo?
Kada smo svjesni da puno toga ne znamo
onda se ne vrijeđamo na to,
ako nam neko kaže da nam nedostaje znanja.
Tada to uzimamo kao činjenicu i možemo mirno čovjeku odgovoriti da je to istina,
ali da život traje i da cijeli život učimo, te da se trudimo
naučiti najviše što možemo iz svake situacije.
Time drugome nismo dali moć da nas uvrijedi, bez obzira što mu je možda nakana bila loša.
Njegova nakana i čin govore o njemu,
a naša reakcija na nečije riječi ili djela govori o nama.
Nema komentara:
Objavi komentar