Oluja u Ulici vojvode Pere Krece

 Doživjeh sinoć pravu oluju na otvorenom.

 Tražila sam spas od nesnosne vrućine 

uz Vrbas u večernjim satima, tačnije na tzv.Švedskoj plaži.

 Bilo je ugodno, sjediti u društvu, ćaskati  na obali Vrbasa i hladiti se. Pirkao je vjetrić. Odjednom nebom se prosuše munje i poče sijevati.  

Krenusmo sa plaže oko 22.00 časa , ali je bilo kasno.

Trebale smo poći ranije.

Na samom izlazu s plaže, poče da duva snažan, olujni vjetar i da se grane savijaju i pucketaju, odvaljujući se od drveća.

 Krcka drveće. Padaju grane. Pljušti kao iz kabla. Vjetar snažno duva, podiže nam krajeve haljinice. Nestade struje.  

Nastade mrak ! Grmi! Sijeva! Neprijatan osjećaj.

Ljudi u panici, trče, pa i mi sa njima , anatomske japankice marke "Grubin" koje su jako ugodne, više nisu , kližu se s nogu i otežavaju bijeg od olujnog nevremena. 

 Biciklisti jure ka gradu. 

"Bin - bin" romobili jure sa svojim vozačima pored nas dvije. 

Trčimo prema "Alibabi", kultnoj kafanici. U 22.21 čas smo pod velikim otvorenim suncobranom u dvorištu iste, sa mnoštvom nepoznatih ljudi koji su utočište od oluje našli ovdje.

 Kafana je zatvorena. 

Kelner nervozan. Mi smo mu smetnja. Spremio bi baštanski mobilijar i išao bi kući.Dosta mu je njegovog dana. Mi nemamo gdje.

Pozivam taksi "Patrol", "Bel" , nema slobodnih vozila. Naći taksi je prava  misija . Nema dovoljno vozila. Svima je potreban.

 Odustajem od daljih poziva.

Nastavljam put ka stanu i nailazim na oborena stabla na putu...

Drago mi je što stabla nisu pala u času, dok sam prolazila pored njih. 

Grozna slika. Ulice mokre i prljave. 

Cvat lipe  nataložio se na trotoaru, nataložen postaje  klizav , izvodim  piruete kao u umjetničkom klizanju i nadam se da ću u komadu stići do stana. 

Pokisla, ali sretna, moglo je biti i gore.

Bilo je najava da je

jako olujno nevrijeme zahvatilo  u poslijepodnevnim časovima južnu Austriju i  da se preko Slovenije  premjestilo  u Hrvatsku,

 te da će stići će i u BiH .

Nisam poslušala meteorološku prognozu.

 I stiglo je i mene... 

Nema običnih trenutaka, svaki trenutak je poseban, ako ga učiniš takvim.

Ovaj ,svakako nije običan.

Hm, "sister", i "storm" doživjesmo !

We survived the storm.

We survived the storm in Vojvoda Pere Krece Street!