kod proročnice smo išli
tata, mama i ja
rekla je biću muško
i nešto veliko
spaslo mi je život
devojčice koje se ovako rode
ne poznaju bogove
za sedmi rođendan
kolju petla na panju
ne koriste maskaru
nego masat i francuski ključ
voze traktor
cede čvarke
i jedu kavurmu
to su one dugonoge devojke
što same šetaju
dok se prve pahulje tope
na krovu hotela Moskva
priđi im samo ako možeš
zavoleti muškarca u njima
P.S.
Gledam apokaliptične slike na TV-u. Sve se dešava na prostoru FBiH ( Jablanica, Konjic, Kiseljak...) poplave i klizišta odnijele ljudima sve,kuće,imovinu,zbrisalo sve za jednu noć,te i ljudske živote.
Tuga neka sjela mi na grudi,žao mi čovjeka, običnog,malog.
Užas!Ne mogu više ni da gledam te jezive slike i da slušam o tome.
Mrzim prirodne katasrofe, požare, poplave, cunamije, tajfune, oluje koje opustoše sve, poslije sebe. I ratove mrzim, žao mi čovjeka. Posebno mi žao djece! I poslije takvih pošasti, više ne možeš prepoznati gradove i predjele, jer to više nisu isti gradovi i predjeli.
A tek kako je ljudima, juče imali sve - danas nemaju ništa! Sve graditi ponovo. Kako? Od čega? Dokle?
U psihu ne ulazim, nije ni ona bolja od ruševina. Tek ona! Ko preživi apokalipsu - nikad više nema istu dušu. Isti san nema. Isti pogled na svijet.
Sve se mijenja iz temelja!
Eto, nedavno som putovala putem uz Jablanicu, a bila je tako pitoma i mirna, a danas se ne prepoznaje koliko je razorena od poplave i klizišta. Gomila kamena na kamenu.
Pustinja.
Odlučih da isključim TV-e i radio i prohrljam po nepričitanim knjigama na polici i odaberem jednu nasumično - jednu zbirku poezije, zanimljivog naslova
"Moja mama zna šta se dešava u gradovima"
u kojoj autorka tematizuje,o tome, šta se dešava kada umjesto očekivanog rođenja voljenog sina na svijet dođe neželjena djevojčica,i još jedna u redu,ali kao treća.
Prekrasna i neočekivana interesantna poetika umjesto predgovora stoji:
"Gospođo, što imate kod kuće?
Dve kćerke.
Čestitam, dobili ste i treću."
Načisto me je osvojila tematika. Novi vijek, a stari primitivizam ukorjenjen duboko u balkanskog čovjeka. Onaj što se prenosi s generacije na generaciju.
Da li je važno da li je muško ili žensko dijete?
Nek je zdravo
i veselo i nek je sa ovog svijeta!
Zar, nije dovoljno?
Nema komentara:
Objavi komentar