Djevojčica i ljuljačka

 

Kruže priče
o djevojčici iz parka.
Kao da je dio neke posebne misije,
nekog tajnog zadatka.
Već se tri godine,
svakoga dana,
na ljuljački ljulja sama.
Zna se ljuljati po nekoliko sati,
sve dok ne padne mrak.

A uvijek se ljulja toliko snažno
kao da hvata podivljali zrak.
I ne obraća pažnju na pijance sa strane,
ne obraća pažnju na djecu
koja viču i prave drame.
Ne obraća pažnju na studente koji cijelo vrijeme
nekamo idu.
Ona se samo ljulja.
A zašto?
Vjerujem da si je stvorila neki ljepši svijet.
Ljepši od ovog na koji ne obraća pažnju.
I neka.
Nek’ sanjari,
Nek’ mašta,
Nek’ leti.
Nek’ se ljulja kad god se sjeti.
Kasnije za ljuljanje neće imati
ni želje, ni vremena.
A svi ti ljudi koje sada uopće ne gleda,
postat će dio njezine nove stvarnosti.
Nek’ se djevojčica ljulja.
Nek’ leti.

Andrea Krejči