I tako živ našao sam se ove, 1974. godine, aprila mjeseca, licem u lice sa svojom rodnom kućom u Bosanskom Petrovcu.
...
Licem u lice!
Njeno lice - to je sad jedno bezličje! Ili možda bolje: to je lice samog bezličja!
Iz svega struji i nijemo govori: ovo je nekad bila kuća! Tvoja kuća, dodajem nijemo ja.
Ruševina - šta da ti sad opisujem! Zidine nasute stvrdnutom smjesom opalog maltera, palih greda, palog svega, sa praznim dupljama prozora, prostor koji zgodno dođe nuždama prolaznika.
Pa i sama priroda kao da se nećka da se tu pojavi u vidu bar zova i kopriva. Ne znam(niti me to imalo zanima) čije je to sad zemljište. Možda je i ničije.
Titra oko svega toga, kao jutarnja izmaglica, moje djetinjstvo, od kojeg sam ti u ovoj knjizi "Gromovo đule" ponešto napola usta ispričao.
Gledam prozor sobe u kojoj sam se rodio, da je to ta soba, to znam sigurno, to mi je ne jedanput kazivala mati. Prozor gleda iz prazne duplje u prazno. Kao da gleda za mnom u svijet u koji sam otišao.
Pa potom, u tuzi ili istoj takvoj praznini u duši, spuštam oči preda se: niče sad u meni, i širi se rastući svud oko mene, nešto daleko, plavo i svileno.
I zagledan u to pognut odlazim. Pa me onda nešto opet uspravlja.
a umro je 1978.
2 komentara:
♥ღϠ₡ღ♥
" Lirskoj strukturi Gromovog đuleta bila je najpogodnija forma ispovijesti. Java se bila povukla jer je imaginacija stvorila svijet od sna."
Objavi komentar