David je , u tom trenutku upitao, Jozefa K. : " A ko ste, dakle , vi?"
"Ja", odgovorio je starac, a lice mu je sijalo od trijumfa,"ja sam Josif,
prognan od svoje braće među ljudima, survan u bunar, odakle će se ipak
podići. Ja sam naravno Josif, tumač snova, i ne postoji niko ko je
razumeo san o Africi kao ja."
...
"Tamo napolju", rekao je Jozef K.,"nalazi se Afrika, tamo napolju nalazi
se mrak i čeka ...da nas uništi. ...Napolju se nalazi samo veliki zaborav. U
stvari u susretu sa ovim crnilom, nekakve brazde se urezuju u našu dušu
i iz tih rana, kod nekih od nas, poteći će spoznaja o nama samima i
spoznaja da je usamljenost takoreći ugrađena u postojanje, da živimo
kao i što sanjamo , dakle potpuno sami."
1 komentar:
ღ
Objavi komentar