O brodovima u boci
"Nikada nisi, bojim se", rekao je "pravilno razumeo ovu strast. A objašnjenje je tako jednostavno. Kada sam bio dečak, čitao sam priče o brodovima. Bez preterivanja - mogu da kažem da sam veliki deo detinjstva i mladosti proveo na moru a da nikada nisam napustio kopno. Ali, kao i tolikim drugima, i meni je život postao manje vetrovit i promenjiv nego što bih poželeo ili naslutio. I tada je postalo neophodno da sačuvam svoje tropske snove zatvorene u flaši.
"A tu je i nešto"dodao je zamišljeno "nešto što nikada nećeš razumeti. Koliko znači čoveku koga doziva sva pažljivo zauzdana strast da provuče tako veliko nadu kroz tako mali otvor!"
...
Ustao je i rekao : "Pijte , tako pravite mesta za moje brodove" i "Jedite jer sve treba da raste, zar nismo svi odrasli?"
...
Gospodine Landstad Rasker, ipak znate da ste čovek ogromne strasti. Ali, gurnuli ste je u bocu, zatvorili ste je i etiketirali i sklonili je s puta da se obezbedite da niko ne virne unutra i dozove strašne sile, i stoga tužilac mora da pita: Da li je takvo ponašanje u skladu sa zakonima postojanja? Da li ste, gospodine Lanstad Rasker, živeli, da li ste zaista živeli ?
...
Okrenuti leđa životu, a onda ipak - otpozadi biti prožet i ispunjen ljubavlju.
...
"Za mene", rekao je "ova priča nema pouku sama po sebi. Ali, nadam se i namera mi je da se pouka može naći tamo gde ona prestaje. Zahvaljujem vam na pažnji."
Nema komentara:
Objavi komentar