Divne knjige postoje da nas opčine svojom ljepotom ღ ڰۣ

 "Ne mogu zamisliti da te niko ne voli. Razmisli jos malo. Mora postojati netko", probala sam.
"Postoji. Vlasta me voli."
"Dobro,vidiš, postoji netko tko te voli."
"Da, ali ona me voli ovako: voli me, ali govori, govori drugim djevojčicama:
*Gurnite je,gurnite je*
To nije prava ljubav. Želim da me vole više od svega na svijetu."
"Uh, Mirice moja, ta vrsta ljubavi je jako rijetka. Jako je teško naći tu vrstu ljubavi."
"Ali ja ne želim nijednu drugu vrstu."
"Pa, ljudi su takvi. Djeca su takva.Tako će biti čak i kad odrasteš", rekla sam.
"Ne, nemoguće! Kad odrastem, neće biti tako. Kad odrastem, svi će me voljeti"



I kako većina ljudi izgubi na koncu
sve te kvalitete?
Kako svi mi postajemo namršteni,
zabrinuti, tužni i umorni?
Treba li čovjek iskoračiti iz "svijeta"
da zadrži osmjeh na licu?