Nova vrsta nesigurnosti šulja mi se u dušu. Ona vrsta nesigurnosti koje se nikada neću moći dokraja rješiti. Kad izgubiš uporište, kad padneš sa stijene, kad ti izmaknu sad ispod nogu, kad si vječito ranjiv i krhak, kao da si pukao po sredini i sada samo plutaš, bez sidra.
Osobno se susrećem sa svojim najvećim neprijateljem :
strahom.
strahom.
Neprijateljem glume. Neprijateljem života. Neprijateljem koji živi iza kulisa, uvijek i zauvijek. Znam ga (mora biti ON) iz svog prošlog života. No sada prilazi s novom snagom, kao nikad prije. On se ne ograničava samo na profesiju, kao što je to bilo u mojem prošlom životu. Čini se sveprisutnim. On je svugdje, u svakoj pori života. Zanimljivo je da je puno moćnij ovdje, u kapitalističkoj Americi, nego što je bilo u socijalističkoj Jugoslaviji.
Nema komentara:
Objavi komentar