Ex Ponto je lirska proza;
ona je razgovor pjesnika sa dušom, ali i ispovijest duše u samoći i tišini,
u tamničkoj odvojenosti bića od svega, pa zato djelo i naliči na veliki monolog,
izdijeljen na mnoge fragmente između kojih stoji pauza i predah,
kao da biće koje ispovijeda sebe prikuplja emotivnu i intelektualnu snagu za nova kazivanja.
To je ispovijest duše zbunjenog i zastrašenog bića pred surovošću svijeta u kome je.
Ovo Andrićevo djelo objavljeno je 1918. godine, nastalo na tlu gorkog iskustva samoće i straha dvadesettrogodišnjeg mladića koji se, mimo volje i svojih htijenja,
našao utamničen od jeseni 1914. do polovine 1915. godine.
Sva iskušenja, sva ispaštanja i sve patnje u životu
mogu se meriti snagom i dužinom nesanica koje ih prate.
Jer dan nije njihovo pravo područje.
Dan je samo bela hartija na kojoj se sve beleži i ispisuje,
a račun se plaća noću,
na velikim,
mračnim i vrelim poljima nesnice.
Drumovi
Tabakera
