Vozila sam najslabije poznatim sporednim cestama za koje sam znala,
gdje je samo svjetlost naših farova uznemiravala mrak.
Katkad bismo sreli i druge farove,
a tada bi me obuzimao osjećaj da pripadaju drugim njegovateljima
koji se sami voze kući i,poput mene, uza se imaju donora.
Znala sam, naravno, da se i drugi ljudi koriste tim cestama,
ali te mi se večeri činilo da mračne sporedne ceste postoje samo za one poput nas,
dok su velike bijele autoceste, s golemim putokazima i elegantnim odmorištima,
namjenjene svim ostalima.
Ne znam da li je Tomi mislio nešto slično.
Možda jeste, jer je u jednom trenutku primjetio:
"Ket ti poznaješ neke, doista, čudne ceste".
...
Mislim da je to jedna od onih glasina koje uvijek iznova nastaju, prektički iz ničega.
Pođeš do izvora, ugasiš ga, ali glasina će se početi širiti s nekog drugog mjesta.
...
Kakva knjiga o kloniranju i donorima u medicinske svrhe.Otvara hiljadu i jedno pitanje: o odrastanju, o lažima u odrastanju, kakve su posljedice takvog odrastanja, o fenomenu kloniranja u cilju doniranja organa, o ispravnosti takvog postupka, o duši donatora ,o seksu ali bez mogućnosti začeća, o ljubavi, o ranjivosti, o drskosti... O "Hejlšam" internatu , farmi za klonove . Hejlšam u prevodu znači pozdravimo prevaru. Život klonova, budućih donara je u cjelosti prevara. Vrijedi svake uložene minute. Knjiga koja se ne zaboravlja.
Nema komentara:
Objavi komentar