By the way, Friday is coming !
Wonderful !
ХИЉАДУ ПУТА ПОСТАВЉАМ ПИТАЊЕ:
ШТА ЈЕ ЖИВОТ?
СВИ ЋУТЕ, ГЛЕДАЈУ МЕ И ОДЛАЗЕ.
Čim osvane dan, ti već juriš kroz stan.
Al’ tata, ti me voliš.
Zbog pranja i sad, uvijek vodimo rat.
Al’ tata, ti me voliš.
Kad se igraš po svom, uvijek buka i lom.
Al’ tata, ti me voliš.
Ti znaš biti drag, ali zločest k’o vrag.
Al’ tata, ti me voliš.
A jedeš bombone, baš kad ja kažem ne.
Pa ti kažeš sam da bi dao mi sve.
Što god ja želim reć’, imaš ti zadnju riječ.
Al’ tata, ti me voliš.
Moj prekidaš san, a još nije ni dan.
Al’ tata, ti me voliš.
Kad sam pospan i snen, ne daš mira ni tren.
Al' tata, ti me voliš.
Kaput tvoj svijetloplav, začas prljav je sav.
Al' tata, ti me voliš.
Načas nema me tu, već se valjaš po tlu.
Al' tata, ti me voliš.
Sva pitanja tvoja nisu pametna baš.
Al' ti kažeš sam da sve uvijek znaš.
Da, teško je, znaj, s tobom izić' na kraj.
Al' tata, ti me voliš.
APSTRAKCIJA RENATA RAKIĆA
"I S K R A"
DIZAJNERSKI RAD TIHANE TODIĆ
Tako je danas bilo u MSU RS
Dugo sam stajala , pred ovom slikom - apstrakcijom.
Šta sam ja vidjela i kako sam je doživjela?
Trudna žena je na slici. Ima velik trudnički stomak i zadnjicu.
Ona gleda u svoju unutrašnjost i ima vizuelni doživljaj bebe koju nosi.
Njeno oko vidi dijete koje nosi i ono je naslonjeno na njeno rame.
To je, dakle, moje viđenje slike
Јуче сам први пут
пред огледалом шишке скратио,
први пут се зацрвенео,
из школе се сретан вратио.
Ноћас сам први пут
будан сањао, помало патио
први пут сам заћутао
и љубав помало схватио.
Јутрос сам првви пут
уљем косу зализао,
први пут се уозбиљио
рамена ширио, главу дизао.
Данас сам први пут
самопоуздање губио,
први пут, ево признајем,
ја сам се заљубио.
Godinama sam Mudrace lakomisleno tražio po izgledu,
po dugim noktima, ili sedim bradama,
a oni su mi, prerušeni u piljarice i kočijaše,
još odavno negde usput došapnuli tri najveće mudrosti sveta
…
Samo da smo mi živi i zdravi.
Sve u svoje vreme.
Jesi ili nisi?
Ponekad je najteže raditi nesto Lako,
i
najkomplikovanije shvatiti nešto Jednostavno.
Nije mi više lako napisati pesmu. Odavno već. Ali, to je sad samo između zvezda i mene.
Tu je nešto zapelo?
Nešto je učinilo da mi je glava pognuta više nego pre.
I Zvezda Pesmalica mi sve češće promakne.
Ili ja promičem njoj?
Pre će biti da je to.
Zna se ko je od nas dvoje glavniji.
Kad dođeš do ovog kamena međaša, ne sledi ti još puno njih.
I onda je sve uglavnom u prošlom vremenu.
I priče za stolom, i priče na sceni, pa i pesme.
Pesme naročito.
" Koliko li su frizura nepravile?
Koliko li su hljebova zamijesile?
Koliko su ruku držale?
Koliko li su duša utješile?
Koliko li su djece podigle?
S koliko su se ruku ljubile?
Koliko su snage imale?
Koliko su se puta u molitvu za drage spojile?
Koliko su se puta zgrčile? Koliko su ljubavi dale?
Koliko su knjiga dotakle? Koliko li su poslova uradile?
Koliko su novca porodici donijele?"
A onda pogledam u svoje i sve mi je jasno. Pretvorim sve u količinu i tačno znam šta su
dale i koliko vrijede
OVE RUKE .
Svako na svetu zagrljaj želi
Da kaže koga istinski voli,
Taj stisak sreće s nekim podeli,
Ako ga tišti, ako ga boli.
Upleti ruke u nežnom luku,
Zaštiti ga ako usamljen pati.
Podeli radost, brigu il muku.
I on će zagrljaj tebi da vrati.
Svakome treba nežnosti malo,
Mrvica jedna, makar i gram,
Nekom je možda do tebe stalo.
Neko je noćas ko i ti sam.
Umesto reči sve će ti reći
Samo ga iskreno iz srca daj.
To je najkraći put ka sreći
I tvoje zvezde najlepši sjaj.
Zato u sebi ljubav potraži,
Ona te čeka ako se moliš.
Zagrljajem svojim pokaži
Da nekog želiš i da ga voliš.
Ima nešto u punom mjesecu, što natjera čovjeka, bio on pjesnik ili težak, da upre svoj pogled u njegov srebrni sjaj i razmišlja o sebi, o svom postanku, smislu i ulozi na ovom svijetu. I hiljade očiju tako gleda u mjesec i pita se. I priroda se tada glasnije čuje, kao da u tim tajanstvenim noćima želi da podsjeti čovjeka ko je i odakle je.
Ivo Andrić
Čekanje!
Stanje duše podjednako teško, kao kad bi stavili čelo na staklo od prozora i satima gledali da li će naići taj koga čekamo i otvoriti vrata.
Nije lako, baš kao što nije lako biti jaka žena.
Obično to biti „jaka”,
znači platiti veliku cenu. Jake žene stoje uspravno u životu za sve one
koje ih gledaju sa strane i izvana.
Ali unutra nje je dobro skriveni, umorni vojnik spreman na
predaju.
Mnogo puta biti jak, znači staviti sebe u nemogućim situacijama, kao
ići na plivanje tamo gde nema vode ili čekati voz u polju gde šine ne
prolaze...
I niko ne zna ko su one zapravo, gledaju ih dok se smeju, izgledaju srećno i smireno, dok u njih iznutra gori pakao. Uz to, ako je žena
jaka i lepa, bojaće je se, ako je jaka, lepa i pametna vrlo često je i sama, jer muškarci često beže od takvih žena...
Vrisak na rubu ludila
(2. dio: Žene s dušom kameleona)
Thank you for the numerous visits in the last 24 hours:
Rekoh joj “Beži, mani se
i traži bolje partije
Premala je moja tambura
da te od kiše sakrije”
Rekoh joj: “Ja sam samo tu
da vreme brze proleti
Ja nosim čizme skitaljke
mene je teško voleti…”
Pa da
Hej, pusti kose pune polena
Ajde, baš u inat baba-rogama
Opla, digni suknju iznad kolena
znam da kriješ čardaš u tim lepim nogama
Hej, doleti mala senice
Tu, na moje zlatne čivije
Vatra šara tvoje zenice
Razbi nešto i zaigraj ludo, divije
Đorđe Balašević
TAKO JE BILO I SA MNOM I SA ŽIVOTOM.
UDARAO JE I PO MENI, A PO KOME NIJE?
I TI SI DOBIO SVOJE, NA LICU TI SE VIDI!
ALI GLAVNO JE NE DATI SE, ČAK NI POD SJEKIROM!
JA SE NISAM DAO!
Ivan Cankar
Crtice iz moje mladosti :
"Školski drugovi"
Žene, žene, vama pjevam sad
Za vas je taj nježni stih
Svaka žena jedan divan cvijet
Koji raste u srcu svih
Žene, žene, vama pjevam ja
Za vas su sad riječi te
S vama, s vama još je ljepši svijet
U životu vi ste nam sve
Žene, žene, što bi mi bez vas
Kakav svijet bi bio sad
Sve bi pusto bilo oko nas
Kako sam bi bio tad
Žene, žene, vi ste dio nas
Zato čujte riječi te
Žene, žene, vi ste život naš
I za vas bi dali sve
Žene,žene - Kemal Monteno