Svakog dana smo bliži smrti, gde god da nas ona isčekuje. To može biti sutra ili za deset godina.
Svejedno. Sad znam. Treba da naučiš da plešeš na groblju.
Učiniti da cveće nikne iznad mrtvih.
Prihvatiti poraz zato što poraz ne postoji.
Postoji samo kraj svega.
Ne uče nas da prihvatimo da onome što je važno ističe rok.
Ne uče nas da je ponekad jedini poraz inercija da pustimo da se sve odvija dalje.
Jer svemu ističe rok, i dobrom i lošem.
Ljubavi i patnji.
1 komentar:
Žene koje kupuju cveće je roman o pet žena koje su progovorile o tome kakve su i kakve bi željele da jesu. Bore se za ono što žele da se jesu. U ostvarinju cilja pomaže im međusobno veliko prijateljstvo:
"Prijateljice. koje su me i dalje čekale na kopnu, kad sam morala da preplivam more".
Roman je i oda prijateljstvu.
Objavi komentar