Nikad nije previše insistirati na paradoksu koji čini svaku hijerofaniju (sveto otkriti), čak i najjednostavniju.
Manifistujući sveto, ma koji predmet postaje nešto drugo, ne prestaje da bude ono što jeste, jer on nastavlja da učestvuje u kosmičkoj sredini koja ga okružuje.
Sveti kamen ostaje kamen; prividno sa (profanog gledišta) ništa ga ne razlikuje od ostalog kamenja.
Za one kojima se neki kamen ukazuje svetim, njegova neposredna stvarnost se preobratila, naprotiv, u natprirodnu.
Drugim riječima, za one koji imaju religiozno iskustvo, cjelokupna Priroda je pogodna da se ukaže kao kosmička sakralnost.
Kosmos u svojoj cjelokupnosti može da postane hijerofanija.
Hijerofanija (grčki: hieros - sveti, phainein - pokazati) je pojava svetog, odnosno manifestacija svetog prostora, vremena ili predmeta u okviru profanog, odnosno svakodnevnog svijeta.
Čovjek arhaičnih društava pokazuje težnju da živi što više u svetome ili u blizini posvećenih predmeta.
Nema komentara:
Objavi komentar