Noćas me u snu tače neka ruka,
Ne znam koja,
Sasvim kratko,
Samo večnost do tri dok izbroja.
I od tog dodira dođe do spoja-
Mene i nekog zvezdanog sveta
Mene i nekog zvezdanog sveta

Ne znam sa kojom od bezbroja
Maglina, zvezda i planeta,
Sa kojom od duga.
Samo nijednoga nebeskog sloja,
Nijednog kruga,
Ne mogoh se setiti kad se prenuh –
Sem one ruke
Zaboravih sve u trenu.
Desanka Maksimović

Nema komentara:
Objavi komentar