S jednog koncerta u Ferari, Paganini se obratio publici riječima:
"Ne moramo se uvijek žalostiti,ponekad sebi treba dozvoliti i šalu".
☆
Paganini je gotovo nad glavama ljudi u prvom redu žestoko podigao gudalo, povukao po najtanjoj žici, a onda naglo prešao s najtanje na najdeblju. Publika jasno čuje uvredljivi krik violine: hi-kom sa svim oznakama ljudskog glasa, sa svom izražajnošću ljudskog prezira. To se ponavlja dva puta, a onda još tri puta, - pravi živi krik, onaj pravi uvredljivi uzvik, koji na svim cestama Italije prati Ferarce.
"HI-han" znači glupan, pijetao; to je starinski nadimak za tupoumne Ferraske idiote niska čela, škrte i pohlepne kretene, koji znadu samo brojiti novac, poluživotinje, poluljude koji ne znaju ni za što drugo osim za zaradu, jelo, piće i redovite ispovijesti kod debela svećenika. Tako su pisali duhoviti putnici iz "Britanskog pregleda".
Paganini je još stajao, držeći gudalo u zraku, kad se iznenada podiže urnebes, svi poskakaše sa svojih mjesta, poklici negodovanja, razbijene stolice, štapovi, programi, šeširi - sve je to poletjelo na pozornicu. Odlazeći polaganim korakom, Paganini se zadržao kod zavjese, koja dijeli pozornicu od sobe za glumce, a gudalo opet skinu onaj isti uvredljivi nadimak,
Napuštena dvorana je još dugo divljala.
☆
Nema komentara:
Objavi komentar