U Rimu je Paganini s oduševljenjem sudjelovao u postavljanju "Pepeljuge" na scenu. Neobična slatkoća "Pepeljuge" punina i skladnost pjenušavih i iskričavih Rossinijevih tonova, toliko su osvojili Paganinija, da je jednog dana čvrsto zagrlio prijatelja i sa smiješkom mu ispričao svoj vlastiti život.
To je također bila povijest "Pepeljuge" priča o sinu kojega nisu voljeli u obitelji, o dječaku, koji je sam sebi probio put do slave.
...
Paganinija i ne zovu drugačije nego magom, čarobnjakom, stvaraocem zvukova, koje, kažu, nikad prije violina nije rađala. Evo to su doslovno riječi široke publike o Paganiniju.
Venecijanci i široka publika, nažalost, uporni su u svom mišljenju o Paganinijevoj nenadmašivosti.
...
( Slijedi nadmetanje Fracuza - Lafonta i Talijana - Paganinija u sviranju Kreutzerove sonate )
Nastaje tako mučna tišina, da je svatko mogao čuti kucanje svoga srca. Srce smeta te se ne čuje violinist, ruke pritišću grudi, dah staje i najednom, nakon fermate, čitava dvorana smjesta shvati onaj lukavi manevar gimnastičara, boksača, gladijatora, koji protivniku pred nastupom odlučujućeg momenta ustupa sve pozicije, i što je u početku Paganinijev poraz izgledao teži, to se jasnije sada ispoljila njegova potpuna nadmoć. Paganini je stajao bez riječi, široko raširenih ruku, držeći violinu i gudalo u lijevoj ruci, -kao da se predaje sudu onih koji su ga slušali.
U čisto uživanje u velikoj, uzvišenoj umjetnosti, odjednom se umiješao, talijanski patriotizam. Zaboravivši na učtivost, talijanski građani su vikali:
" Živjela Italija! Živio Paganini! Živjela prva violina svijeta!
EVIVA MAESTRO INSUPERATO !
Scena se brzo mijenja. Obojica - i Francuz i Talijan raširenih ruku brzaju velikim koracima jedan prema drugome. Francuz pruža Paganiniju ruku. Protivnici se zagrle i podruku izlaze na avanscenu. Sad je teško razabrati na koga se odnose ovacije. Nakon desetog izlaska na avanscenu spušta se zastor.
Impresario obigrava oko Paganinija koji se s pozornice uputio u sobu za glumce. Paganini ga uopćene primjećuje, a onda mu prezrivo dobaci: "Ne" - i nestane.
Francuz dobiva dvostruki honorar, koji mu je omogućio jednogodišnje putavanje po Evropi.
Traženje Euridike je bilo bezuspješno. Nije ju našao ni u Torinu, ni u Milanu, ni u Bolonji. Načuo je da je u Firenci. Paganini nije ništa pitao. Ujutro se otputio u Firencu.
Nema komentara:
Objavi komentar