ஐ ~ஐ~~~ Lily of the West ஐ~ஐ~~~: prosinca 2024

31. prosinca 2024.

♡ღ

Wishes are gifts of the heart...

Happy new, Planet ♡ღ

Lily

25. prosinca 2024.

Dragim posjetiocima bloga koji danas slave,

želim čestit Božić.

U zdravlju i sreći

da ga proslavite sa svojim najdražim.

Lily s ♡ღ

21. prosinca 2024.

Thank you, Google, for the wonderful photo collage ஐ

♡

Sigurnost

se neće sama dogoditi,

to je rezultat zajedničkog dogovora

i društvenog ulaganja.

Dugujemo to našoj djeci,

najvrjednijem resursu našeg društva,

život bez nasilja i straha.

P.S.

Prežalosno i preteško je čemu svjedočimo, da nam djeca pogibaju u školama.

Brinemo se što će dijete postati sutra, ali zaboravljamo da je ono već danas neko ♡

18. prosinca 2024.

Čari djetinjstva

Djetinjstvo je jedna neobična,
čudna i šarena bašta puna raznovrsnih i zanimljivih iznenađenja. Jureći kroz tu svoju baštu svakog dana, djeca se ponašaju kao neumorni istraživači koji otkrivaju najveće tajne svijeta. Ta otkrića se množe i umnožavaju u bezbrojnim igrama, u penjanju po tavanu i drveću, u valjanju po travi i snijegu, u trčanju i skakanju, u gledanju ptica, u hvatanju svakojakih buba, riba i žaba, u smijehu i u plaču, u ubodima trnja, u ljutnji starijih, u svađama sa vršnjacima, pa čak i u snovima. Nema ništa slađe nego dirnuti u nešto što se ne smije, učiniti nešto što je zabranjeno,zaviriti u ono što je zatvoreno, saznati nešto što samo stariji hoće da znaju ! U tim danima kada se spoznaje i otkriva svijet, dijete neće dati ni trulu šljivu za tuđa iskustva i saznanja :
sve treba provjeriti !

U djetinjstvu se svakog dana događa nešto novo.
Kad se na isteku djetinjstva sve sabere, sakupile bi se hiljadu igara, bezbroj veselja, strahova, plakanja, nepravdi i prijekora, pa batina, modrica, rana bolesti, dragih susreta, darova i svega drugog, ali u riznici sjećanja zadrži se samo ponešto od toga. To se onda čuva kao najveža dragocjenost, a iznosi se u obliku priče samo u rijetkim prilikama. I tek tad se čovjek začudi kako je nešto zapamti. Čak i sasvim nevažno, zanemarljivo, a kako je nešto drugo zaboravio, važnije i značajnije, iako je možda trebalo da bude
obratno. U djetinjstvu se zapravo i ne može odlučivati šta će se ostaviti za pamćenje.
To će učiniti vrijeme, koje igre i sve druge dogodovštine prosijava kroz svoje sitno sito.

To prisjećanje na dane djetinjstva,
to vraćenje djetinjstvu ima neobičnu ljepotu i uvijek je drago kad se javi. Odjednom se raskrile tajanstvena vratanca zaborava, a iz dubine sjećanja na svjetlost pohrle i razigraju se likovi davnašnjih vršnjaka u igrama, dječaka i djevojčica, oživi izgubljeno vrijeme i zablista bogata trpeza minulih događaja, i lijepih i tužnih. Šta od toga odabrati, u koje od tih događaja ponovo uskočiti da bi još jednom sve opet bilo kao nekad?

Zlatno doba!
U duši svakog od nas glase se odjeci davnih dana djetinjstva, natopljenim istinskim i snažnim uzbuđenjemm strepnjom, ljubavlju, strepnjom, poletom i uzvišenom vjerom u dobro.

Svaki dječak ili djevojčica
još u djetinjstvu počinju da grade svoju budućnost, da prave svoj životni put i zidaju svoju kulu želja i snova.

Zato je djetinjstvo starije od starosti.

Ono je temelj budućeg čovjeka.

Djetinjstvo uveliko određuje sve one bitne osobine koje čovjek kasnije nosi u sebi i zauvijek mu daje svoj veliki pečat, kao što su :

humanost, čast, poštenje, druželjublje, marljivost i sve ostalo

što krasi čestitog čovjeka.

Knjiga u tom pogledu ima veliku vrijednost. Sa knjigom u ruci, sa saznanjima koja se stiču iz knjigam djeca brže rastu, više znaju i mogu da ostvaruju i svoje najveća želje.

Advan Hozić