This is a beautiful world Welcome to my virtual world.
In my time zone ♡ Lily Razišli smo se, al naše detinjstvo ostaje svejedno kakvim stazama sutra lutali.
.Malo je bilo. Al ipak, kad pogledaš: dosta je sve ono što smo i rekli i prećutali ♡ Uspomena ₡ M. Antićღ OtIsAk RiJeČi Na BlOgU.Da li Se UtiSnuO ili OtiSnuO ღ
|
U taj let uložio je sve Sebe sam i svoju dušu: kao da ga se ništa više na cijelom svijetu ne tiče -H.R. Himenes Mi ovdje nećemo trpjeti nikakva sukobljavanja TAČKA
Ko se tamo napolju s kim džapa, to nas uopšte ne zanima. UOPŠTE. Ponekad tako sebe damo za oči jedva upoznate. I na rastanku ćutimo samo i ne tražimo da nas vrate
.Živimo posle u tom drugom sve dok mu oči svetom plamte. I ne znamo što nas pamte dugo, kad ne tražimo da nas pamte.♡ Crteži ₡ M.Antićღ |
SVAKI PUT KAD BUDEŠ KOMADIĆ SEBE DAO I SVOJE SNOVE SVIJETU
PO VJETROVIMA SLAO, LIČIĆE JUTRO NA TEBE
♡ღ
АЛ' МОЈ ВЈЕТАР ТИ НЕ ОСЈЕЋАШ У КОСИ, БРЕ ♡ღ
Lily of the West ஐ popular posts
-
"Zašto ste takvi? Zašto ste tako okrutni? Šta sam učinila? Za šta mi se svetite? Da bih se vama dopala, sedam dana... -
Dan je samo bela hartija na kojoj se sve beleži i ispisuje, a račun se plaća noću, na velikim, mračnim i vrelim poljima nesanice. Ali ... -
Hajde sa mnom da igraš, obe ruke da mi daš. Čas tamo, čas vamo, da se mi poigramo. Prstićima puc, ... -
Najljepše i najglavnije Zaspiva tako i budi se, zaspiva i budi se, dok se jednog jutra ne probudli potpuno sijed. ... -
Nešto se lepo dogodilo na istoku se sunce rodilo na jugu je slatnu krunu našlo na zapadu ponovo zašlo. Svaki ... -
Može li vrijeme tako da ostari da umre ili se povkari? I može li tko od ljudi znati koliko je nje... -
Bolje od svih pjesnici znadu sjediti pod suncem, ležati u hladu. Bolje od svih znaju se skitati, daleke zijezde i predmete čitati.... -
⚓ ja se zovem lidija deduš. lidija deduš iskače iz pitanja kao dita von teese iz čaše za martini, mokra od tupila i glupila, a on joj kaže...
-
Što smo mi navikli to dalje činimo, Napolju s’ koljemo, u crkvi s’ krstimo. Nedavno na crkvi jabuka s’ zlatila, Mnoge je hiljad...
-
Petrarka u svom djelu prati svoju ljubavnu istoriju – od prvog susreta sa Laurom, pa i poslije njezine smrti. Kanconijer je i ...
Suton je, a ja mislim o sebi i o tome kako će se poslije tridesethiljada sutona
svjetiljke u gradu isto tako paliti kao što se pale večeras, i kako će život po ovim ulicama šumiti kao večeras što šumi...
I wish blog visitors only this for the New Year :
a spoon of strength, a pot of joy, a kettle of
success, a lake of steam, a sea of happiness, an ocean of health and
the whole universe of love ღ
Uvek smo bili živi, pa ipak: drukčije živi od svih ostalih živih na ovom zbunjenom svetu
I najzad: tako je dobro što nismo samo trave, što
talasanja svoja nijednom vetru ne damo, već smo zvezde što sjajem sve
nebo okrvave željne da budu sunce makar na trenutak samo ღ M.Antićღ
MOJA MAMA DIVNO PRIČA ஐ
Deca kad se vole ljube se stojeći Po kapijama noći Dok prolaznici ukazuju prstom na njih
Ali decu kad se vole Baš briga da l' ih ko vidi
Jer tu su samo njihove senke Treperave u noći I koje izazivaju kod
prolaznika Bes prezir smeh i zavist Deca kad se vole nisu ovdje ni za
koga Tada su dalje sada nego što je noć I mnogo dalje nego što je dan
Ona su U zaslijepljujućoj svjetlosti prve ljubavi. -Ž. Prever
Mi cvatemo i boje cvatu za nas i glasovi venu i klokoću vrela,
i piju srca krvava i vrela pod tornjem božjim gdje paučina zvjezdana se sprela ஐ M. Krleža
U nama vrije vrutak vruće lave, čovjek je topla zvijer pod pojasima neba.
Na našem dlanu cvate topla kora hljeba, a krv nam
je zvjezdana za mlačne noći plave. U mesu našem ima meteorskog vrutka, i
čovjek je lava, a nije voštana lutka. Čovjek je sazdan od trideset i
tri luka, ko tetiva je laka svaka naša ruka, a glava nam je puna snova
ko lađama bogata luka ஐ M. Krleža
SANJARI SU LUTALICEஐ
I lutanje i vječno skitanje, pred tkaninama tmine
tužno pitanje. I vječno, nijemo prazno lutanje u zavjesi zvjezdane
putanje. - M. Krleža
Nemiri ஐ
Miroslav Krleža
Nemir je u čovjeku. Glasovi. Događaji. Boje.
Dolaze pojave i prolaze kroz čovjeka u velikom gibanju, bruje zbivanja
kao zvonjava. Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama
slika, zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu. Ta
slika tiha je kao svitanje na moru kada je sve sivo i kada se ne čuje
ništa nego gdjegdje klokotanje vode. To je vrijeme šutnje, kada se
čovjek pere od nemira i roni u tišinu.
Srećni dolazeći praznici i Nova godina! Želim vam :
kašiku snage, lončić radosti, kotlić uspjeha, jezerce para, more sreće, okean zdravlja i cijeli svemir ljubavi
ღ
Omogućio 
Prevodilac
Prevodilac
Nema komentara:
Objavi komentar