ஐ ~ஐ~~~ Lily of the West ஐ~ஐ~~~: rujna 2025

29. rujna 2025.

Svaka njegova reč ima težinu, kao da spušta gvozdena sidra u more.

Skele ~ Loren Elkin

Otkako sam se oženio sve su mi žene lepe i sve mi je teže da se nosim s tim. Srce je neženja.

Skele - Loren Elkin

ČAK I LJUDI KOJE SMO NAMERNO UKLONILI IZ NAŠIH ŽIVOTA I DALJE SU TU, ČEKAJU IZA ZAVESE PROŠLOSTI. NEŠTO SE PROMENI U VAZDUHU I ZASTAVA SE PODIGNE, SEĆANJE SE POJAVI I POTOM PONOVO SMIRI. IMA U TOME NEČEGA UTEŠNOG. U POMISLI DA SAM I DALJE TAMO, IZA NJEGOVIH ZAVESA.

S K E L E ~ Loren Elkin

27. rujna 2025.

Skele - Loren Elkin

I dalje je lepa,
ali sad je to lepota u koju imaš potrebu da se udubiš,
a ne lepota koju drugi koriste da bi nešto prodali.

Kada si poslednji put bila srećna?, pita me.
Kad kažem srećna, ne mislim na raspoloženje.
Mislim na stanje duha.
Manje - više kontinuiran osjećaj da si zadovoljna.
Istinski srećna?
Ne samo dovoljno srećna.
Šta misliš kad kažeš da si istinski srećna?
Pretpostavljam da mislim - bez osjećaja straha.Otvorena. Da li misliš da je to sreća?
Ona ovlaš slegne ramenima, kao da želi da kaže, važno je šta ti misliš, ne ja.

Skele - Loren Elkin

Narednog dana, neki čovek urla u blizini;
zvuk odjekuje dvorištem i svi odlazimo do prozora da vidimo da li je nekome potrebna pomoć, ili privatnost.
Zaključujemo da je ovo drugo, pa polako zatvaramo prozore osećajući da je nečiji gubitak tako blizu nas.

Skele - Loren Elkin

ڰۣ STOP FEMICIDU

MI SMO GLAS ONIH KOJI GA VIŠE NEMAJU ڰۣ

Skele

Obriši, obriši, obriši.
Obeležim ceo inboks, sve poruke koje sam ikad primila, duboko udahnem, sačekam jedan minut, a onda pritisnem obriši.

Skele~Loren Elkin

Blizo vrata,
nekoliko pukotina na podu, prelepljeno je lepljivom trakom.
Primetila sam je kad smo se uselili i pomislila kako je to loš način da se bilo šta popravi, ali nisam je skinula.
Ko zna šta drži da se ne raspadne.

26. rujna 2025.

„Život je dobar, naročito petkom."

Sudbine ljudi i gradova u stalnom su prevrtanju. Živimo usred stvari koje su osuđene na smrt.
Rođen si kao smrtnik, rađaš smrtnike. Računaj na sve, očekuj sve.

I još:

Kad bilo tko padne pored tebe ili iza tebe, zaurlaj! Istina da si sasjekla nekog drugog, ali ciljala si na mene.

ღ~ Seneka

Kako glupo!

Kao da ne znamo, kao da nas život nije naučio da nema konačnih rješenja i da je jedina konstantna stvar u životu - promjena.

"Ne možeš zakoračiti dvaput u istu rijeku ",

kao što je rekao jedan mudri Grk...

"Que sera, sera..."

ღ~Mira Furlan

JEZIK NIJE NEVIN, NIJE NI TELO.

Skele - Loren Elkin

25. rujna 2025.

SVI LJUDI KOJE SMO VOLELI, NASTAVLJAJU DA ŽIVE U NAMA.

Skele-Loren Elkin

Mi pričamo i pričamo, ali nikada ne možemo saopštiti celu istinu, nego samo polovinu.

Skele - Loren Elkin

Skele - Loren Elkin

Kada prethodni stanar ode, drugi zauzmu njegovo mesto, premeste nameštaj, uklone kamin, onaj sa policom na kome se nalazio sat sa klatnom, školjke, sitnice, ili menjaju namenu sobe, tako što dodaju pregradni zid. Kreče, menjaju tapete.

Mišel Pero, Spavaća soba

24. rujna 2025.

SePtEMbArSkE ILuMinAcijE ♡ ڰۣڰۣڰۣ Ko mi je kriv kad padam na dobro složenu rečenicu više nego na bilo koji drugi šarm ♡ڰۣڰۣڰۣ

KOLIKO SE DUGO BORIMO PROTIV VREMENA KOJE NAKRAJU SVE PRETVARA U NIŠTA? KOLIKO DUGO PRIJE NEGO ŠTO SVE NESTANE?

Mira Furlan

SAMO BUDALE SU SAVRŠENO SAMOUVJERENE. SUMNJA: POSEBNO SUMNJA U SEBE, DIO JE MUDROSTI. DIO JE BIVANJA ČOVJEKOM.

Mira Furlan

PRONAĆI PRIJATELJA U "STRANOJ" ZEMLJI DOKAZ JE ONOG ŠTO SAM ODUVIJEK ZNALA: SVI MI PRIPADAMO ISTOM RODU - LJUDSKOM RODU.

Mira Furlan

23. rujna 2025.

Mira je zadnji put udahnula 21. januara 2021.godine u svom vrtu, dok je za ruku držala sina i muža

" Gledam u zvijezde.

Noć je vedra i Mliječna staza čini se tako blizu.

Tamo ću uskoro poći.

"Svi smo mi od zvijezda".

Nije loše. Ne bojim se. U međuvremenu, dopustite mi da sklopim oči i osjetim ljepotu oko sebe.

I duboko uzdahnem ispod tamnog neba punog zvijezda.

Udahnem.

Izdahnem.

To je sve."

Mira Furlan

Pink Martini - Qué sera sera

UŠUŠKALA SAM JE I STAVILA NA PIJADESTAL KAO SVE VELIKE KNJIGE

KNJIGA SA MNOGO TEMA I PODTEMA.

S MNOGO MOTIVA:

ODRASTANJE, PORODIČNI ODNOSI, DRUŠTVENI ODNOSI SOCIJALIZAM U BRATSTVU I JEDINSVU NARODA SFRJ; NACIONALIZAM I NACIONALNE DRŽAVE (RASPAD SFRJ); KULTUROLOŠKI ODNOSI, INTELEKTUALNOST, OBRAZOVANJE, STRANI JEZICI, INDIVIDUALIZAM, USAMLJENOST, PRVE LJUBAVI, VELIKA LJUBAV, MEĐURODITELJSKI ODNOSI, MIRA - MAJKA(RAK), MIRA - BAKA (FIZIČKI SLOM NAKON SMRTI KĆERI) , MIRA - OTAC, MIRA - GLUMA, MIRA - JEZICI, MIRA - DRUŠTVO; PUTOVANJA, ISKUSTVA, MIRA - GORAN; MIRA - HRVATSKA; MIRA - BEOGRAD; MIRA - AMERIČKE ULOGE: BABILON 5, IZGUBLJENI, MEDEJA, JERMA; NJEN POLOŽAJ U TIM ZEMLJAMA PSIHIČKI SLOMOVI; DIZANJA; STRAHOVANJA; KNJIGE BAKE, MAJKE, OCA - JEDINA ZAOSTAVŠTINA IZ NJEZINOG ŽIVOTA PRIJE EMIGRACIJE.
KOSMOPOLITSKI ODGOJ, LIBERALIZAM, STRAHOVI, IZDAJE GLUMACA, LJUBOMORA, PODMETANJE NOGU, SUROVOST KOLEGA - GLUMACA, BORBA ZA OPSTANAK U EMIGRACIJI, ROĐENJE MARKA - NEOPISIVA SREĆA I DAR MAJČINSTVA, KUĆNI LJUBIMCI - MAČKE UGI I MAČKETA (DVA KARAKTERA ; MAZICA I OKRUTNI LOVAC); BORBA ZA NJIHOVE ŽIVOTE; BEZKOMPROMISNA LJUBAV; TUGA NAKON NJIHOVOG UGINUĆA.

OSJEĆAJ ISPUNJENOSTI; VOZAČKA, SMRT,

PRIPADNOST - AKO NIKOME DRUGOM, ONDA SVOJOJ VOLJENOJ PORODICI.

Voli me više od svega na svijetu - Mira Furlan

Kako glupo!

Kao da ne znamo, kao da nas život nije naučio da nema konačnih rješenja i da je jedina konstantna stvar u životu - promjena.

"Ne možeš zakoračiti dvaput u istu rijeku ",

kao što je rekao jedan mudri Grk...

"Que sera, sera..."

Voli me više od svega na svijetu - Mira Furlan

Zašto emigranti stalno u glavi rade popise onih °posebnih ljudi° koji su im pomogli u doba nevolje?

Iz svojeg ugodnog života naglo ste bačeni u ponor u kojem vas ništa i nitko ne čeka.

To je kao da vas iznenada skinu dogola usred gomile.

Kao da svi koji su vam dragi odjednom popadaju mrtvi ostavljajući vas samog.

Zahvaljujući njemu vidite jasnije.

Tjera vas da bez sumnje prepoznajete one dobre ljude oko vas.

A njih je sada i uvijek će ih biti jako malo, čak i u "normalnim" okolnostima.

20. rujna 2025.

Ako nisi zvijezda, ti im se približi.

Uvijek bih vam pričala o djelu i imenu I. Tokina, F.Bakmana, M. Abramović, M.Furlan, M. Antića, M. Miloševića ( čiji rad pomno pratim i očarana sam), M. Diras, fantastičnoj humanitarki Analeni Toneli, pravnim trilerima Đ. Karefilja, H.R. Himensu i njegovoj knjiz i "Sivac i ja", V. Sonu i knjizi "Badem", M. Barberi i "Jedan sat zanosa", Đ. Čilić i njenom "Fafarikulu" o "lidiji deduš" o velikom Branislavu Jankoviću koji je bio veliko otkriće za mene. O divnim kolumnama Isidore Bjelice . O ubojitoj Vedrani Rudan, čiji rad pratim putem njenog bloga.

Ovako u retrospektivi mogla bih reći ja jesam preplivala kilometre mastila i čitanje je jedna od najljepših aktivnosti kojoj se čovjek može predati i reći dosegnula sam zvijezde. Ipak,one nisu nedostižne ni običnim smrtnicima.

Ako nisi zvijezda, ti im se približi.

ĐORĐE BALAŠEVIĆ - Lozinka svih nas (Kompilacija pesama) - Prvi deo

Nekome ko će razumeti - Mika Antić

Sad shvatam: nismo došli
zadovoljni ko trave
što niču da ih gaze
nečije trapave zore.
Mi smo zvezde, što ludo

u mrak se strmoglave
i zbog jednog bleska
ne žale da izgore.

Imamo ruke, dobre
kao aprilske laste,
da se grlimo plavo
i gasimo u letu.
I prisutni smo zbog neba
što mora da izraste
u pupljcima vida
ponekome u svetu.

Prejeli smo se svega.
I zubatog. I nežnog.
Sad svako pruža ruke
i nova čuda traži.

A sve je smešno i tužno.
I sve je neizbežno:
i ove istine dobre
i ove dobre laži.

Prejeli smo se, kažem,
i svako ume da sanja.
I svako ume da vrišti
i ruŠi daljine glavom.
I jednako je u nama
i kamenja i grana.
I jednako je u nama

i prljavo i plavo.

I svesni da smo lepi
isto koliko i ružni,

stigli smo gde se gnjura
i stigli gde se leti.
I znamo šta smo dali.
I znamo šta smo dužni.
I šta smo juče hteli.
I sutra šta ćemo hteti.

Goreli smo, al nismo
postali pepeo sivi
od koga bujaju žita
i obale u cvetu.

Uvek smo bili živi,

pa ipak: drukČije živi
od svih ostalih živih
na ovom zbunjenom svetu.

I najzad: tako je dobro
što nismo samo trave,
što talasanja svoja
nijednom vetru ne damo,

već smo zvezde što sjajem
sve nebo okrvave
željne da budu sunce
makar na trenutak samo

Moj osvrt na roman

Pročitah 500 stranica, priče o pripadanju Mire Furlan. Ostaje mi još 236 stranica čitanja

"Love me more than anything in the world".

Roman

-Voli me više od svega na svijetu -

je posvetila sinu. Likovi su članovi Mirine porodice: baka, majka, otac. Oni koji su je najviše oblikovali u slobodnu ličnost i kosmopolitu.

To je priča o odrastanju, liberalnom odrastanju. Roman o krasnom djetinjstvu u kome je imala topal i krasan odnos s majkom Brankom. Isto, s Ljubićem, svojom bakom. S ocem hladan. Roman o jakoj individualnosti. Nikad dio grupe.

Roman o srednjoškolskim danima i prvoj ljubavi.

O glumačkom životu između dva grada Zagreba i Beograda. O pojavi nacionalnih politika i mržnje, nasuprot socijalizmu i ideji bratstva i jedinstva. Gdje je nestalo sve to i kako? Jedan cio svijet je izgubljen, ali ne i zaboravljen.

O emigraciji i progonstvu u Ameriku. O strahoti rata i divljaštvu. O bolu i patnji koji će joj prouzročiti raspad Jugoslavije jer bila je razapeta između dva svijeta hrvatskog i srpskog, između Zagreba i Beograda. U Zagrebu je bila -njihova- i u Beogradu je bila -njihova-, ali nikad dio plemena.

Trebala je da bira između ljubavi i mržnje. Izabrala je ljubav.

Izabrala je Gorana.

Zašto, Gorana? Zbog smijeha, jezika i povjerenja.

"Smijeh. On je bio ključan. Nikad se ni s kim nisam tako smijala.
Jezik. Govorili smo istim jezikom. Bili smo sazdani od istog materijala. Isklesani od iste stijene.
Povjerenje. Apsolutno, totalno povjerenje....Moj intenzitet poklapao se s njegovim. Moja ljubav je bila dobrodošla.Primio me je raskriljenih ruku, punim srcem."

I na kraju će doći do spoznaje

" da smo mi od zvijezda".

Jesmo li?

Mira, sigurno jeste. Ona je tamo pošla. Nesumnjivo. Ja to znam, jer ako se u išta razumijem - razumijem se u zvijezde. Blistave zvijezde.

19. rujna 2025.

Cyndi Lauper - True Colors (Official HD Video)

Mira Furlan ( O strahu )

Nova vrsta nesigurnosti šulja mi se u dušu. Ona vrsta nesigurnosti koje se nikada neću moći dokraja rješiti. Kad izgubiš uporište, kad padneš sa stijene, kad ti izmaknu sad ispod nogu, kad si vječito ranjiv i krhak, kao da si pukao po sredini i sada samo plutaš, bez sidra.

Osobno se susrećem sa svojim najvećim neprijateljem :
strahom.

Neprijateljem glume. Neprijateljem života. Neprijateljem koji živi iza kulisa, uvijek i zauvijek. Znam ga (mora biti ON) iz svog prošlog života. No sada prilazi s novom snagom, kao nikad prije. On se ne ograničava samo na profesiju, kao što je to bilo u mojem prošlom životu. Čini se sveprisutnim. On je svugdje, u svakoj pori života. Zanimljivo je da je puno moćnij ovdje, u kapitalističkoj Americi, nego što je bilo u socijalističkoj Jugoslaviji.

Mira Furlan ( O emigraciji )

Iz svojeg ugodnog života naglo ste bačeni u ponor u kojem vas ništa i nitko ne čeka.

To je kao da vas iznenada skinu dogola usred gomile.

Kao da ostanete bez glasa usred kazališne predstave.

Kao da svi koji su vam dragi odjednom popadaju mrtvi ostavljajući vas samoga, okruženog samo stranim, ravnodušnim licima.

18. rujna 2025.

Sad znaš - Marko Milošević

Sad znaš kako je ptici u kavezu.
Sad znaš kako je barci na vezu.
Sad znaš kako je lavu u gradu.
Sad zamisli suncokret u hladu.

Sad znaš kako je medvedu čergaru,
strastvenom pušaču što nema cigaru.
Sad, konačno, znaš da sve moze biti i daleko i blizu.
Sad kapiraš da svaki pravi brak može da ima krizu.

Sad kaješ se što nisi možda šetao više,
kaješ se za gluposti što novce ti potrošiše.
Što mislio si da sve se podrazumeva,
da se samo od umora, a ne od dosade zeva.

I jesi li sad naučio, a vidim mozda i ne?
Misliš li, k’o i ja, da trebalo je pre?
Pa, bar nauči da nisu bitni samo tvoji i ti,
nego i sve tuđe, Božje, sve ono što se ikad rodi!

I požuri, pusti ptice da lete!
Seti se bar kako je bilo kad bio si dete.

Potrči opet, udahni, zagrli drvo,
zamoli za šansu, da sve poslednje opet bude prvo!

Etikete se brzo dobivaju i sklone su da se dugo drže prilijepljene.

Mira Furlan

Mizoginija je mržnja ili odbojnost prema ženama ili djevojčicama. Etimologija riječi dolazi od grč. miséō (μισέω = "mrziti") i gynḗ (γυνή = "žena").

Mrzim se pakirati čak i u normalnim okolnostima, vjerovatno zato što to iziskuje izabiranje, a meni se svaki izbor čini jednako moguć i nemoguć, s obzirom na to da svaki izbor ima isti potencijal da bude pravi i krivi. Ova nemogućnost izbiranja daleko je šira od same vještine pakiranja.

Mira Furlan

16. rujna 2025.

IN MEMORIAM 16. 09. 2016 ஐ 16. 09. 2025. GODINE

На крају крајева,

остаје једна ружа и једно

сјећање на тебе

2016 - 2025.

BITI ZDRAV - TO JE CILJ PRVI I POSLEDNJI ஐ

ZDRAVLJE

JE NAJLJEPŠE ODIJELO KOJE NOSIMO,

ALI MOGU GA VIDJETI,SAMO ONI,

KOJI SU BEZ

ZDRAVLJA OSTALI.

14. rujna 2025.

Skloni smo prisvajati korist od bilo koje nepravde dok nam god odgovara.Kad ne odgovora, skloni smo se buniti. Kad nas mač konačno lupi po glavi, šokirani smo i silno uvrijeđeni. Pitamo: s kojim pravom? Odgovor: tko se mača laća,treba biti spreman od njega i poginut.

Mira Furlan

12. rujna 2025.

Neke stvari treba pustiti da preminu bez uplitanja. Teška vještina lakoće. Najteža od svijetu.

Mira Furlan ღღڰۣ

Džon Lenon pjevao je o svijetu bez granica, bez religija "Imagine there's no countries ...Nothing to kill or die for And no religion, too...And the world will be as one " To mi je bilo blisko. Sve ostalo je bilo strano....Tek će se malobrojni pridružiti,ispalo je tako. "You may say I'm a dreamer..."

Mira Furlan ღღڰۣ

Ako ništa nikad nije jasno, onda nikad nije moguće nikakvo djelovanje. S vremena na vrijeme, međutim, postoje ti blaženi trenuci potpune jasnoće. Doslovce "vidiš svijetlo". Iznenada, dvojbe više nema. I djeluješ.

Mira Furlan ღღڰۣ

11. rujna 2025.

Nema malih izdaja, nevažnih izdaja, nužnih izdaja. Kad počiniš zločin izdaje istine, zauvijek si vezan za njega, bio on veliki ili mali.Skrenuo si s pravog puta.Ideš ravno u pakao.Prodao si dušu vragu. Metaforički rečeno.

Mira Furlan ღღڰۣ

Divne knjige postoje da nas opčine svojom ljepotom ღ ڰۣ

"Ne mogu zamisliti da te niko ne voli. Razmisli jos malo. Mora postojati netko", probala sam.
"Postoji. Vlasta me voli."
"Dobro,vidiš, postoji netko tko te voli."
"Da, ali ona me voli ovako: voli me, ali govori, govori drugim djevojčicama:
*Gurnite je,gurnite je*
To nije prava ljubav. Želim da me vole više od svega na svijetu."
"Uh, Mirice moja, ta vrsta ljubavi je jako rijetka. Jako je teško naći tu vrstu ljubavi."
"Ali ja ne želim nijednu drugu vrstu."
"Pa, ljudi su takvi. Djeca su takva.Tako će biti čak i kad odrasteš", rekla sam.
"Ne, nemoguće! Kad odrastem, neće biti tako. Kad odrastem, svi će me voljeti"

I kako većina ljudi izgubi na koncu
sve te kvalitete?
Kako svi mi postajemo namršteni,
zabrinuti, tužni i umorni?
Treba li čovjek iskoračiti iz "svijeta"
da zadrži osmjeh na licu?

10. rujna 2025.

КУЋА ~ Слободан Ракитић

Хтели смо кућу са кровом од злата, с прагом од бреста, с прозорима од бора.

Ал' кућа ова ниједног нема прозора,кућа ова нема прага, кућа ова нема врата

У овој кући нема ни огњишта више,нема стола, ормана. Шкрипе празне столице.
Кућа ова има наличје, али нема лице.Ова је кућа пуна, ал' нико у њој не дише.

Dođi do crte,a ne prelazi je. Jer preko crte je zlo. Nju prelaze samo poganjaci, ljudi prljavih duša. I gdje se god potegne crta, oni su iza nje. Crta je njihova brana od svake poštene misli. Iza crte je đavo, šejtan.

Hamza Humo

НЕ ЗАМЕРАМ ТИ. ОВОЛИКО ЉУБАВ ЈЕ НЕМОГУЋЕ УЗВРАТИТИ - БАЛАШЕВИЋ

Detinjstvo - Enes Kišević

Djetinjstvo je

moje daleko, daleko...

Kao zvijezde što blistaju i trepte -

više ne znam da li je to san,

ili

sam stvarno nekad bio dijete.

Košulja - Enes Kišević

Košulju što mi je saši mati obukoh još toplu od pegle.

I srce mi se otisnuo u svijet pod jedrima košulje bijele.

9. rujna 2025.

Bijelo ciganče -Vidoe Podgorac

Milostinja je

izmišljena za one koji sami ne mogu zaraditi kruh svoj nasušni.

Milostinja je

jedina utjeha slijepih i sakatih - znak da ih svijet ipak nije zaboravio i napustio.

Raditi bilo što - gordo je,

a prosjačenje - to je već nešto nisko, nečisto, nedostojno.

CrnA NoĆ NadA MnoM i ZvezdanO NebO U MenI ڰۣ☆☆ڰۣ Ivan Tokin

Stevica mi je podigao noge, sjeo na tabure, stavio moje noge sebi u krilo i rekao: " Šta ti sanjaš sa ovim narandžastim noktima?" Rekla sam mu da sanjam kako me ostavlja na miru. Rekao je: "Je*l znaš kad ću da te ostavim na miru?" Rekla sam: " Mogu da pretpostavim." Rekao je: "Nikad, pa ni tad." Takav odgovor, s tom vremenskom odrednicom, ne bih mogla da oprostim nikome, osim njemu, jer sve njegove reči prvo prođu kroz filter koji ih učini najlepšim na svetu,pre nego što prođu do mene. Topila sam se, i bilo mi je muka od same sebe i bilo mi je lepo.