Jarko sunce osvjetljava ćilibarski jasan i zdrav grozd, blistav kao žena, u svojoj jesenjoj snazi.
Svi ga priželjkuju.
Na grozdu je bilo pet krupnih zrna.
Jedno dadoh Viktoriji, drugo Blanki, treće Loli, četvrto Pepi - djeca ko djeca!- a posljednje uz opšti smijeh i odobravanje , pružih Sivcu,
koji ga smota svojim zubima.
