Sivi, što je vatra lijepa!
Oko nas traju igre zlata i sjenki.
Cijela kuća igra, umanjuje se i narasta u lakom poskakivanju, po ruski.
Neprekidno nas očaravajući, iz vatre izviru svi oblici;
grane i ptice,
lav i voda,
brdo i ruža.
Pogledaj i mi sami, ne želeći, plešemo po zidu, na podu, u stropu.
Pravo ludovanje, i pijanstvo, i slavlje !
Upoređena s ovim, i sama ljubav, Sivi, na smrt liči.
