"Sjećanja
ne bismo trebali održavati u životu.
Treba ih izbrisati,
ugušiti,
udaviti,
iščupati.
Ona bole. I lijepa i nelijepa.
Lijepa
- zato što je samo sjećanje ostalo.
Kad ljepota pođe, ne ostane ništa.
Mirnije se živi, lakše diše.
S njima živima vremenom postajemo nesigurni je li to i bilo,
ili
je samo trebalo biti jer nam je trebalo,
jer smo željeli.
Nelijepa
- jer je boljelo i dok je trajalo,
prije nego je ostalo tek sjećanje
koje samo s vremena na vrijeme zaboli
kao reumatično koljeno na promjenu vremena.
Uzalud,
ona ostaju jer se trajno otiskuje ono najslađe i najgorče;
površne impresije ne trebamo brisati,
same se zagube,
prospu kao zrnca brašna iz šuplje kese."