Evo,
silazi sumrak, i svijet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog.
Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo,
ne prehladim od studeni svog straha i samoće.
silazi sumrak, i svijet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog.
Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo,
ne prehladim od studeni svog straha i samoće.
ღ
"Jesi l' moje najmoje?
Jesam tvoje, najtvoje!"
ღ
"Malo je bilo.
Al' ipak, kad pogledaš:
dosta je sve ono što smo i rekli i prešutjeli."
Sreća se ne nalazi ni u posjedima ni u zlatu,
sreća prebiva u duši.
Demokrit
Oni misle da sam ja lud
zato što neću da prodam
svoje dane za zlato,
zato što neću da prodam
svoje dane za zlato,
a ja mislim da su oni ludi
jer misle da moji dani imaju cijenu.
Halil Džubran
Zlato kupuje glas gomile,
ali ti neće pribaviti
ni jedno jedino srce.
ni jedno jedino srce.
Johan Volfgang Gete
[ஐ Lily of the West ஐ]
zaboravljene ,
neke knjige su nezasluženo
zapamćene.
Auden
Massimo ♥⊱╮ Odjednom ti
Mogu vidjet kožom
mogu mislima
to se samo dogodi
i bez riječi pogodi
zauvijek promijenilo se sve
[ஐ Lily of the West ஐ]
Mogu vidjet kožom
mogu mislima
to se samo dogodi
i bez riječi pogodi
zauvijek promijenilo se sve
ti nisam stigao reći
tražio sam kraći put ka sreći
i negdje usput izgubio tebe
A ne znam gdje sam išao
i šta sam to htio
bježao sam valjda od samog sebe
i negdje usput izgubio tebe
Naučila sam da se od ljubavi
ne može pobjeći
jer ona je u nama.
zašto čovek ne bi mogao
da voli iste knjige i sa osamnaest
da voli iste knjige i sa osamnaest
i sa četrdeset osam.
a tebe sam volio
sve što sam sanjao
a tebe sam sanjao
ma zar sam pogriješio
šo sam se smijao
kad su mi govorili
da sve su žene kurve
Naučila sam
da budna sanjam.
Naučila sam
da pazim s kim slušam muziku.
Naučila sam
neobičan jezik u tišini - jezik
" ćutiš a govoriš"
a nije nemušti.
Naučila sam
da je duhovna veza iznad fizičke.
Naučila sam
da prebrodim trenutak.
Naučila sam
da volim jutro i veče , nekako , iznad svega.
Naučila sam
da se od ljubavi ne može pobjeći jer ona je u nama.
O naučila sam
da se uvijek vratim na ovo mjesto jer ono je kao
"amenet" .
Bako, stara bako - babuščice mila
Jesi l'' i ti kadgod mala, mlada bila?
Jesi l'' mogla kadgod ispraviti leđa?
Je l'' i tvoja kosa bila kadgod smeđa?
Je l'' i tvoja halja bila kadgod kratka?
Je l'' i tebe kogod zvao: "Dušo moja slatka?"
Je l'' i tebi kogod kadgod ''vaku lutku dao?
Valjda se skrhala, pa ti je sad žao?
- Ta zar mora, bako, ostareti svako?
Hoću l'' i ja, bako, ostareti tako?
Moram li zar i ja biti tako seda?
Tako smežurana, zgurena i bleda?
Pa zar tome nema baš nikakva leka?
- Zar se to ne može živeti doveka?
