Postoje mjesta na svetu
koja moraju nastaviti da postoje, bez obzira na naša iskustva o njima.
...
Bel Gardiji
je jedno od njih. Autor govori o nadi.
Zadatak književnosti
je da predloži nove načine postojanja na ovom svijetu,
da poveže ovdje i tamo.
Vjetroviti telefon
je
metafora koja upućuje na činjenicu
koliko je dragocjeno čvrsto se držati
radosti i bola.
Kada smo suočeni sa oduzimanjem,s onim što je život oteo od nas,
moramo da se otvorimo za sabiranja koja on može da ponudi.
P.S.
Očarana sam romanom. Strukturom kojom je pisan. Sadržajem.Načinom na koji autor spaja likove.
Filozofijom koju nudi,a to je nada u nastavak života, nakon najtežih isušenja pred koji nas život stavlja.
Život je najjači dramaturg
~ kralj drame.
Naše je da ustanemo, kada padnemo,ma koliko puta padali i ma koliko nas puta lomio:
"Jui je shvatila da negdje u nesreći uvek ima radosti.
Da unatar svakog od nas opstaju otisci prstiju onih koji su nas naučili
kako da volimo,
kako da budemo u jednakoj
meri srećni i nesrećni;
onih koji su objasnili kako da razlikujemo osećanja i kako da prelazimo preko preklapanja,
preko oblasti koje nas nagone na patnju, čineći nas drugačijim.
Drugačijim i osobenim ".
Nema komentara:
Objavi komentar