"Rekao si ružnu riječ", nasmijao se dječak.
"Misliš jebeno?", ponovio je Duško.
"Jebanje nije ružna riječ. Naprotiv, čak je jako dobra, kao život ili zezanje. Vidjet ćeš jednog dana.
Ružne riječi su druge. Siromaštvo, rat, smrt, to su ružne riječi",moj dječače.
Još jedan divan roman. Dobitnik nagrada.Smješten u luksuzni hotel Palasio u mondenskom ljetovalištu Estoril nedaleko od Lisabona.
Estoril je divan i potresan roman o egzilu, podijeljenoj lojalnosti,strahu i preživljavanju.
Čitaoci će u holovima hotela i na plažama Estorila naići na Crnjaskog, A. Aljehina, Antoana de Sent Egziperija, kao i na druge koji su ovdje našli utočište.
Posebno interesantan lik je Duško Popov , dvostruki agent, porijeklom sa našeg područja, prema kome je osmišljen lik Džejmsa Bonda.
Roman je lektira u školama u Portugalu. Ima izvanredne kritike.
Pisac je porijeklom Beograđanin, rođen 1965. U Portugal se iz Londona preselio 1995. Obitava u Lisabonu, dobio je njihovo državljanstvo i gledaju ga kao svog.
Bavio se prevodilačkim radom (srpski ~ portugalski i obratno). Ponosi se prevodom Saramaga Ive Andrića i Dragoslava Mihajlovića.
Pisanjem se počeo baviti, kada je shvatio da ima šta da kaže.
Završio je arhitekturu, ali se njome nikad nije bavio.
Ako sve rečeno nije preporuka da pročitate ovaj sjajan roman, onda ne znam, šta je dobra preporuka.
Lily
Nema komentara:
Objavi komentar