Evo ga, ponovo, pogledaj ga.
U stvar, to su dva leptira: jedan bijel, on sam; drugi, crn njegova sjenka.
Neke stvari su, Sivi, tako božanski lijepe, da ih ništa ne može zasjeniti.
Najveću čar na tvom licu imaju oči;
najveća draž noći su zvijezde;
čar jutarnje bašte čini ruža i leptir.
U taj let uložio je sve;
sebe sam i svoju dušu:
kao da ga se ništa više na cijelom svijetu,
to jest bašti, ne tiče.
1 komentar:
Prema riječima Milovana Danojlića, koji je preveo ovu knjigu sa Sanjom Grahek, 1982.god.: "Ovo je kao pamuk laka knjiga i kao okupacija teška ispovijest. Ona na koncu slavi život i sve ono što život nosi."
Objavi komentar