Pročitah u Rječniku:
MAGAROPIS: im.m.r.:
Upotrebljava se podrugljivo, za opisivanje magarca.
Jadno magarče!
Tako dobar, plemenit, pronicljiv, kakav već jesi, a oni podrugljivo...Zašto? Zar ne zaslužuješ ozbiljan opis, ti čiji bi pravi prikaz bio proljećna bajka.
Zašto dobrog čovjeka ne bi zvali magarcem! Što rđavog magarca ne bismo zvali čovjekom!
Podrugljivo...
i to o tebi, koji si toliko uman, prijatelj staraca i djeteta, potoka i leptira,sunca i psa, cvijeta i mjeseca, koji si trepeljiv i rasudan, sretan i drag;
tako govore o tebi, livadski Marko Aurelije...
...
Na margini knjige, zapisah:
Magaropis: u prenesenom značenju: trebalo bi da se odnosi - naravno podrugljivo - na glupana koji sačinjava rječnike.
Nema komentara:
Objavi komentar