H LJ E B
U podne, kad sunce upeče, cijela varošica se uspori i zamiriše na borovinu i vrućkasti hljeb. Cijela varošica razjapi usta,velika usta koja jedu veliki hljeb.
Hljeb se u sve uvlači: u ulje, u poparu, u sir i grožđe, u sve unosi ukus poljupca, u vino, u supu,u pršutu, u sebe sama;
Hljeb s hljebom ide. Ili je sam, kao nada,
ili
sa kakvom slatkom varkom.
...
A siromašna djeca u tom trenutku dozivaju pred zabravljenim kapijama, šaljući, onamo, svoj neobuzdani plač:
"Maaaaaaaalo hleeeba!"
P.S.
Nije čudo,
što je Huan Ramon Himenes,
španski pjesnik,
dobitnik
Nobelove nagrade za književnost
1956.
Nema komentara:
Objavi komentar