ஐ ~ஐ~~~ Lily of the West ஐ~ஐ~~~: rujna 2024

29. rujna 2024.

SVE DOBRE BARBIKE ~ KATARINA MITROVIĆ & NIJE ISTO

KADA SAM JE PITALA KAKO SPAVA ODGOVORILA JE DA NIŠTA NIJE SANJALA GODINAMA

LEGNE U KREVET, ZATVORI OČI, SVE POSTANE CRNO I

PROBUDI SE

SHVATILA SAM DA MI SE VIŠE SVIĐAJU KOŠMARI NEGO

NIŠTAVILO

Kad bi se godina mogla smjestiti u sat

ஐ

jesen bi bila sat čarolije

Bog nas je stvorio ljudima

i traži od nas da to i budemo

Nema takvih vremena

Ovo nije svet lepote i dobrote već sile i snage

ali ja pišem pesme, viknuo bih u odbranu ovog

? Ako počnem da se okrećem, hoću li se saplesti

Kada već pomislim da spavaš

Tvoje ćutanje već mi govori zbogom

kako pjesma kaže

Tvoje ćutanje je surova istina, ali je i iskren odgovor ஐ

ЈЕДИНА МЕРНА ЈЕДИНИЦА КОЈУ ПОЗНАЈЕМ ЈЕ ДАН. ЈЕДАН ДАН САМ ТЕШКА И ВИСОКА.

Ово је прича о плавој боји у њој нема ничег истинитог

Jesen je najbudalastija tuga među tugama. Jesen je moja ljubav od pet zelenookih slova – i laž

АЛ' МОЈ ВЈЕТАР ТИ НЕ ОСЈЕЋАШ У КОСИ, БРЕ ღ♡

Lily ~ Krin: Bosnia & Herzegovina

Prikaži moj cijeli profil

24. rujna 2024.

22. rujna 2024.

JeseN StižE DunjO MojA ... JeseN StižE U

MoJ SokaK

Zaljubit ću se, odlučih iznenada.

Jesen je, doduše, ali malo sam prestar da bih čekao samo na proljeća.

Đorđe Balašević

JESEN STIŽE DUNJO MOJA - Oliver Dragojević

Stiže nam jesen, najavljena je putem svih medija, sasvim izvjesno poslije podne,
ali šta nam donosi je sasvim neizvjesno?

21. rujna 2024.

Ljudi su zaista uskogrudi i sve više za čuđenje.

U omiljenoj banjalučkoj ćevapdžinici u kojoj, zaista, možete da pojedete dobre ćevape, danas oko 15:00 časova, neviđena je gužva.
Sva mjesta za stolovima su zauzeta, ali ipak, ima jedno mjesto...

Spojena su dva stola i oko njih šest stolica, ali zauzeta su samo stvarno dva mjesta, na kojim sjede dvije žene, jedna starija i pristojna gospođa, a druga bože sačuvaj, nadobudna,

prosta i za čuđenje.

Svaka jede svoju porciju ćevapa i prikrajčile su ih,

a na praznim stolicima uz njih razbacane tri ženske torbe koje čuvaju mjesto nevidljivim i zamišljenim posjetiocima u njihovim glavama.

Razbaškarile se torbe na stolicama, a mjesta za ljude nema i što bi u Bosni rekli, kada se nečemu čude: "Vela Havle!"

Nas smo tri. Priđemo i pristojno pitamo da li je slobodno.

Mlađa žena pogleda nas mrkim pogledom i ne reče ništa. Starija gospođa ljubazno reče da je slobodno i sklanja torbu sa stolice privlačeći je ka sebi, završavajući poslednje zalogajčiće sa tanjura. Ona druga i dalje se pravi da smo nevidljive, dok njezine dvije torbe "sjede" i zauzimaju dva mjesta.

Mi se pristojno zahvalimo starijoj gospođi, a mlađu ignorišemo i skupljamo njezine torbe kako bismo oslobodile bespotrebno zauzeta mjesta - jer mjesta ima.

Ona nas ubija pogledom, iako nema ni jedan razlog za to.

"Vela Havle!", pomislih.

Gazdarica nas ljubazno posluži, znamo se.

Njezini smo gosti s vremena na vrijeme.

Situacija se ponavlja kao ona u kojoj smo mi bile pola sata ranije... ali sa drastično drugačijim i pristojnijim scenarijem.

Prilaze nama dvije djevojke koje su zainteresovane da pojedu ćevapčiće i mi sasvim normalno uz topli osmjeh, istovremeno im kažemo:

"Samo vi sjednite ima mjesta za sve, a mi upravo završavamo sa jelom,

još samo da platimo."

One nam uzvrate srdačnim osmjehom, sjednu za stol i zahvale se, a mi odemo svojim putem,

jer misiju u ćevapdžinici, upravo, smo uspješno završile

i sretne smo i nadamo se da će i one svoju uspješno završiti

i ljubazno ustupiti mjesto slijedećim posjetiocima.