U djetinjstvu se svakog dana događa nešto novo. Kad se na isteku djetinjstva sve sabere, sakupile bi se hiljadu igara, bezbroj veselja, strahova, plakanja, nepravdi i prijekora, pa batina, modrica, rana bolesti, dragih susreta, darova i svega drugog, ali u riznici sjećanja zadrži se samo ponešto od toga.
To se onda čuva kao najveža dragocjenost, a iznosi se u obliku priče samo u rijetkim prilikama. I tek tad se čovjek začudi kako je nešto zapamtio.
Čak i sasvim nevažno, zanemarljivo, a kako je nešto drugo zaboravio, važnije i značajnije, iako je možda trebalo da bude obratno.
U djetinjstvu se zapravo i ne može odlučivati šta će se ostaviti za pamćenje.
To će učiniti vrijeme, koje igre i sve druge dogodovštine prosijava kroz svoje sitno sito.
Nema komentara:
Objavi komentar